Usamljenost „napada“ mozak: Posljedice mogu biti mnogo ozbiljnije nego što mislite

Kada smo usamljeni i nemamo dovoljno društvenih kontakata, mozak reaguje kao da se suočava s nedostatkom neke osnovne potrebe, poput hrane ili vode. Psiholozi zato stalno ističu važnost društvenih kontakata i izbjegavanja izolacije.

Usamljenost kao glad

Istraživanja pokazuju da usamljenost pokreće neuronske reakcije u mozgu slične onima koje se javljaju kada smo gladni i žudimo za hranom.

U jednom istraživanju, 40 zdravih učesnika provelo je 10 sati u društvenoj izolaciji, a u drugoj prilici 10 sati bez hrane. Nakon oba perioda istraživači su pomoću funkcionalne magnetne rezonance (fMRI) pratili aktivnost mozga.

Rezultati su pokazali da i glad i usamljenost izazivaju slične obrasce moždane aktivnosti. Kao što gladna osoba snažno reaguje na sliku hrane, tako i osoba koja je izolovana reaguje na mogućnost društvenog kontakta.

Može izazvati pesimizam i agresiju

Usamljenost može povećati sklonost osobe da se fokusira na negativne aspekte situacije. Takva pojačana usmjerenost na prijetnje može objasniti zašto se usamljeni ljudi često više povlače u sebe i postaju sumnjičaviji prema drugima.

Istovremeno, negativne misli mogu stvoriti začarani krug – usamljenost podstiče negativno razmišljanje, a ono dodatno pojačava osjećaj usamljenosti. Kod nekih ljudi može se javiti i neprijateljsko ili agresivno ponašanje.

Takva reakcija ponekad može biti odbrambeni mehanizam. Strah od odbacivanja može navesti osobu da odgurne druge, iako joj je upravo njihovo društvo potrebno.

Usamljenost smanjuje povjerenje

Ljudi koji se osjećaju usamljeno mogu biti osjetljiviji na potencijalne prijetnje u okolini, zbog čega teže vjeruju drugima.

U jednom istraživanju, usamljeni učesnici bili su manje spremni da podijele virtuelni novac s drugim ljudima kako bi ostvarili veću zaradu. Testovi mozga pokazali su i manju aktivnost u područjima povezanim s izgradnjom povjerenja.

Istraživači su primijetili i niže nivoe oksitocina, hormona koji ima važnu ulogu u povezivanju i privrženosti među ljudima, prenos Žena Blic.

Može uticati na kognitivne sposobnosti

Druženje je važan oblik stimulacije mozga, pa dugotrajna izolacija može imati posljedice po kognitivne funkcije.

Jedno istraživanje pratilo je 25 članova polarne ekspedicije koji su 12 mjeseci živjeli u izolaciji na Antarktiku. Tokom tog perioda zabilježeno je smanjenje sive mase u mozgu, posebno u područjima poput hipokampusa i talamusa.

Socijalna izolacija takođe se povezuje s povećanim rizikom od kognitivnog pada i demencije.

Usamljenost, dakle, nije samo prolazni osjećaj izolacije. Mozak potrebu za ljudskim kontaktom obrađuje na način koji podsjeća na druge osnovne potrebe, poput gladi. Zato dugotrajnu usamljenost ne treba posmatrati samo kao emocionalno stanje, već i kao faktor koji može uticati na zdravlje mozga i cjelokupno blagostanje.