Naime, prije nego što u crkvi zapalite svijeću, potrebno je da se prekrstite, da je cjelivate i namijenite za koga je palite.
Često vjernici pitaju gdje se pale svijeće za “žive”, a gdje za “mrtve”. To pitanje Crkva je odredila riječima: “Svi su živi i svi su jedno u Hristu Isusu“, a to znači da nema razlike gdje ćemo da zapalimo svijeće za zdravlje i spasenje, a gdje za upokojene, jer nema mrtvih u Gospodu.
– Uobičajeno je, i to nije pogrešna praksa, da se na gornjim čiracima pali za zdravlje i spasenje bližnjih, a na onim donjim za pokoj duša, objasnio je Slobodan Nikolić, hroničar i kolekcionar iz Kruševca u svom priručniku “Pravoslavne pouke”, piše Blic Žena.
Preporuka je da se uzimaju svijeće od čistog voska. Bolje je da se upali jedna voštanica za sve, nego više parafinskih svijeća za svakog za koga se molimo.
– Najbolje je svijeće paliti prije ili posle bogosluženja, da se hodanjem kroz hram ne bi ometala služba i pažnja vjernika. Ako se na bogosluženje zakasni, treba sačekati da se ono završi, a nikako paliti dok ono traje. Posebno je velika greška to učiniti u hramovima gdje su svećnjaci naprijed, ispred Carskih dveri. Taj prostor je rezervisan samo za sveštenoslužitelje, objasnio je Slobodan.
– Ovu svijeću za zdravlje i spasenje moga brata, Gospode, pomiluj i spasi – su riječi kojima se namjenjuju svijeće za žive, a “Ovu svijeću za pokoj duše moga oca…”, su riječi kojima se namjenjuju svijeće za upokojene.
Svijeće se nikada ne pale za Gospoda, Presvetu Bogorodicu i svetitelje, to se smatra potpuno pogrešnim običajem.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu