Kolumne

Rmanj na Uncu savršeno mjesto za skrivanje

Na ušću rijeke Unac u Unu podignut je srednjovjekovni grad Rmanj. Istoričari smatraju da je podignut u XII vijeku.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Ovo čudesno mjesto bujne prirode, kao da je vijekovima bilo idealno za skrivanje lokalnog stanovništva od neprijatelja.

Po zapisima iz 1396 godine ovaj se grad nazivao Konuba. U njegovoj blizini u Martin Brodu nalazi se pravoslavni manastir Rmanj, važno duhovno središte sjeverne tromeđe Bosne, Like i Dalmacije.

Narodna tradicija pripisuje njegovo podizanje Katarini Branković, kćerki srpskog despota Đurđa Brankovića. Prvi pouzdani podaci o manastiru Rmanj datiraju iz 1498. godine.

Manastir je bio rušen od strane Turaka 1638. i 1661. i 1785. godine. Rmanj su 1944. bombardovali i srušili njemački avioni. Manastirski hram je obnovljen 1974.godine.

FOTO : SINIŠA PAŠALIĆ / RAS SRBIJA
FOTO : SINIŠA PAŠALIĆ / RAS SRBIJA

Upravo je ovo nepristupačno područje poprište naučno fantastičnog horor romana Bobana Kneževića “Živosahranjeni”. Glavni junak je izbjeglica upravo iz tih krajeva Bosne, koji živi u američkoj saveznoj državi Vajoming.

Zbog svog porijekla i poznavanja ovog nepristupačnog tla, američka vlada ga kontaktira. Daju mu zadatak da istraži nestanak američke vojske u Bosni. Amerikanci su na teritoriji koju je za vrijeme zadnjeg rata držala srpska vojska. Specijalna ekipa stiže u okolinu Unca u blizini Martin Broda, baš blizu grada Rmanja.

Pročitajte još

U jednom od kanjona pronalaze prolaz koji vodi u fantastičan svijet, koji je vijekovima utočište prognanih i protjeranih duša. U tom procjepu žive Drevni, preci rasa Germana i Slovena.

Boban Knežević je vješto iskoristio motive iz proze američkog majstora horora Hauarda Lafkrafta, da bi iskonsko zlo iz pradavnih Ktulhu vremena preselio na sam kraj XX vijeka. Po ovom romanu mogao bi se snimiti vrhunski akcioni film.

Moćna i nepristupačna divlja priroda u dijelu Bosne oko srednjovjekovnog grada Rmanja, ali i u obližnjem Drvaru, vijekovima je zaista bila utočište za sve one koji bi da se sakriju od neprijatelja.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Drug Tito se 1944. godine sa svojim najbližim saradnicima skrivao u nekoliko pećina u ovoj oblasti. Desant na Drvar, koji su izveli elitni njemački vojnici kako bi uhvatili Tita, nije uspio.

Nepristupačno područje je pomoglo partizanima da se dugo vremena opiru brojnijem neprijatelju, te da konačno pobjegnu odatle na Vis. Titova baraka u pećini u blizini Drvara danas je muzejski prostor.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu