Dvoje mladih ljudi na njemu. Doslovno djeca. Ni kacige, ni signala, ni kočenja, ni trunke svijesti da voze kroz prostor u kojem hodaju ljudi. Dvoje! Jedan vozi, drugi se drži za ramena i smije se. Meni, iskreno, nije bilo baš do smijeha.
Ali ovo je gotovo svakodnevna scena u Banjaluci. Električni trotineti su zavladali ulicama i trotoarima, doslovno su na svakom koraku. Bez pravila, bez nadzora, bez ikakve kaznene politike koja se vidi u praksi. Postoji zakon, naravno. Kažu, kaciga je obavezna. Kažu i jedna osoba maksimalno. A u stvarnosti? Zakon je mrtvo slovo na papiru, dokle god se ne desi nesreća.
A saobraćajne nesreće u kojima učestvuju baš vozači trotineta sve su češće. Najnoviji primjer desio se prošli ponedeljak. Dvije djevojčice, obje na jednom trotinetu, udario je na auto na pješačkom prelazu u Gundulićevoj ulici u Banjaluci. Na sreću, prošle su sa lakšim povredama.
Ne možeš dati djetetu trotinet od nekoliko stotina maraka i misliti da si riješio stvar. Trotinet nije igračka, iako izgleda kao zabava. To je prevozno sredstvo. Kao što je i bicikl. Kao što je i motor. I nosi istu odgovornost. A odgovornost ovdje, čini se, ne nosi niko.
Električni trotinet može biti koristan i praktičan. Ali bez reda, on je tempirana bomba.
Problem po mom mišljenju, nije u trotinetima. Problem je što smo, kao društvo, uvijek „fascinirani“ novim stvarima, ali ne znamo da ih koristimo odgovorno. Sve dok se ne uvede stvarna kontrola i kažnjavanje, sve dok roditelji ne shvate da trotinet nije igračka, i sve dok se kaciga ne stavi na glavu, ovakve stvari će se dešavati. A vi, koji jurite kao „muve bez glave“, sa dvoje na jednoj dasci, zapitajte se da li vrijedi.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.