I u ovoj zemlji „stojanka“ je ilustracija duboke ekonomske krize koja traje već godinama.
Najpotresniji trenutak ove priče je minimalna penzija od 321 KM, od koje polovina pokriva komunalne troškove. Za penzionere, koji uz ovu sumu jedva preživljavaju, život postaje borba sa svakim danom. Uzimajući u obzir da se u mnogim slučajevima plata i penzija ne poklapaju ni sa osnovnim troškovima, slika postaje još sumornija.
Kada se doda da većina porodica ima dvoje djece koja idu u školu ili vrtić, sve ostalo, od hrane do lijekova, postaje luksuz.
To što je za 100 KM moguće kupiti samo nekoliko kesa osnovnih proizvoda samo govori o tome koliko su obični ljudi zapostavljeni. Gdje je voće? Mlijeko? Lijekovi? Gdje su svi oni faktori koji čine život barem podnošljivim, ako već ne i pristojnim?
Svi znamo da hrana nije jedino što čini život. Život znači zdravlje, obrazovanje, kulturne aktivnosti, slobodno vrijeme. A kod nas, kafa je luksuz, zdravlje privilegija, a godišnji odmor i kulturne aktivnosti san o kojem mnogi samo maštaju.
Na žalost, u zemlji koja se nosi sa sve dubljim ekonomskim problemima, svakodnevno preživljavanje postaje cilj sam po sebi.
Ne govorimo ovdje o luksuzu i nekim izmišljenim željama. A svi ovi brojevi i troškovi života i plate i penzije nisu samo ekonomski problem. Ovo je pitanje digniteta i budućnosti. I osnovnih potreba koje bi svaki čovjek u civilizovanom društvu trebalo da ima pravo da zadovolji. U svakom drugom, osim ovom.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.