Gradonačelnik nasmijan, tete nasmijane, predsjednica sindikata, naravno nasmijana, kao i direktor joj.
Sve šljašti od veselja, kao na reklami za pastu za zube.
Sve osim vrtića. Vrtić idiličnog naziva “Sretno djetinjstvo” mala je, jadna i oronula bajtica izgrađena prije 70 godina. Posivjela. Kaže gradonačelnik: napravićemo novi vrtić na Laušu, veći i ljepši.
Živi bili pa vidjeli.
Kad je već izabrao da dan počne pohodom u vrtiće, mogao je gradonačelnik da ode i na Starčevicu. Pa da vidi kako dječica cvokoću, a tete se hvataju za glavu, jer ne radi grijanje. Gradsko grijanje.
Mogao je, ali nije.
Ali, da ne cjepidlačimo, važno je da je gradonačelnik stigao do vrtića. Konačno.
Zavrtjela se vrtićka vrteška još 14. oktobra i vrtjela se danima. Cijela Banjaluka je strijepila na šta će to izaći, kad će se ringišpil zaustaviti, ko će u tom vrtlogu ispasti iz kola i kome će još, osim roditelja 2.800 vrtićke djece, biti muka …
Samo se gradonačelnik na sve to nije trzao, nije imao kad: Valjalo je politički pokret okupiti, liderske izjave izdeklamovati, uslikati se a la presidente.
Nije gradonačelnik imao kad pregovarati o štrajku u gradskim vrtićima. Pa su roditelji u ponedjeljak čupali kose, a u utorak panično tražili bolovanje, na nervnoj bazi.
I tek je tada stigao poziv kabineta, pala je nagodba, ringišpil je zaustavljen, zbunjena dječica su ponovo zagrlila svoje tete.
U međuvremenu, mrežama su se širile najnevjerovatnije špekulacije: zvečali su milioni, letjele fotelje, političke stranke i zavađeni sindikati jedni su drugima podmetali mućkove, preko leđa djece, roditelja i vaspitača.
A kad se ringišpil zaustavio, svi se napraviše nevješti.
Osim gradonačelnika, koji se slikao. Slavodobitno. S pobjedničkim osmjehom. I s punom korpom obećanja.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.