Magazin

Naši stari koristili kao lijek: Ova biljka raste u dvorištu kao korov, ali ni slučajno je nemojte čupati

Postoji jedna biljka koju većina ljudi prepozna tek kada joj sok ostane na prstima, onaj žuti trag koji se teško skida.

Naši stari koristili kao lijek: Ova biljka raste u dvorištu kao korov, ali ni slučajno je nemojte čupati
FOTO: SIMON FRITZ/PIXABAY

Rusa, ili rosopas, vijekovima je bila dio narodne medicine, ali i dio svakodnevnog života koji se danas gotovo zaboravio. Nije to ona “bezazlena” biljka koju berete usput. Naprotiv, u pitanju je biljka koja u sebi nosi i lijek i otrov, i baš zato zahtjeva ozbiljan pristup.

Raste gotovo svuda gdje ima umjerene klime, od Evrope pa sve do Azije, i prepoznaje se po svojoj visini, razgranatim stabljikama i karakterističnom mlečnom soku. Taj sok je ono što je ovoj biljci donijelo ime i reputaciju. Još u starim tradicijama vjerovalo se da “čisti” telo, naročito kožu, pa su je koristili za bradavice, rane i razne promene koje sporo zarastaju.

Biljka koja liječi, ali i upozorava

Rusa pripada istoj porodici kao mak, i to nije bez razloga važna informacija. U njenom sastavu nalaze se snažni alkaloidi, među kojima i helidonin, supstanca koja u malim dozama može da deluje umirujuće i analgetski, ali u većim količinama postaje opasna po nervni sistem. Drugim rečima, granica između koristi i rizika je tanka.

Zato se ova biljka nikada nije koristila olako. U narodnoj medicini bila je rezervisana za jasno određene probleme, najčešće kožne. Sok rosopasa nanosio se direktno na promene poput bradavica, papiloma ili akni, a upravo taj direktan kontakt davao je rezultate koje mnogi i danas pamte, prenosi Ona.rs.

Pročitajte još

Vremenom se njena primjena proširila. Povezivala se sa ublažavanjem problema sa disajnim organima, želucem, jetrom, pa čak i nervnim sistemom. U pojedinim praksama koristila se i za bolove, od zubobolje do reumatskih tegoba. Ipak, ono što je važno naglasiti jeste da se takva primjena uvijek zasnivala na iskustvu i oprezu, ne na slobodnom eksperimentisanju.

Kada biljka postaje najmoćnija

Najveću snagu rusa ima u periodu cvjetanja, od sredine maja do kraja juna. Tada se koristi sve, od stabljike i listova do korena i soka. Upravo u tom trenutku koncentracija aktivnih supstanci dostiže vrhunac, što znači i veću efikasnost, ali i veću potrebu za pažljivim doziranjem.

Biljka može da se suši i čuva, ali njena svojstva vremenom slabe. Nakon nekoliko godina, praktično gubi ono zbog čega se i koristila.

Zašto nije za svakoga

Upravo zbog svoje jačine, rusa nije biljka koju svako može da koristi. Osobe sklone alergijama, oni koji imaju ozbiljnije neurološke ili srčane probleme, kao i trudnice i djeca, trebalo bi da je izbjegavaju. Razlog je jednostavan, ono što u jednoj situaciji može pomoći, u drugoj može napraviti ozbiljan problem.

Zato se rusa nikada ne posmatra kao “prirodno pa bezbjedno”. Ona je primjer da priroda umije da bude jednako snažna kao i farmacija, samo bez jasnog uputstva na pakovanju.

Između tradicije i zaborava

Zanimljivo je da rusa nije bila korišćena samo za liječenje. Njen sok služio je za bojenje tkanina, a domaćice su je koristile čak i u domaćinstvu, verujući da može produžiti svežinu hrane. To govori koliko je ova biljka nekada bila prisutna u svakodnevici, prenosi Ona.

Danas je uglavnom svedena na priču koju su mnogi čuli, ali rijetko ko zaista razumije.

I tu dolazimo do suštine. Rusa nije čudotvorni lijek, ali nije ni običan korov. Ona je podsjetnik da su generacije pre nas znale da koriste prirodu, ali i da je poštuju. Jer između koristi i štete kod ove biljke ne odlučuje njeno svojstvo, već način na koji je koristite.