Iz našeg ugla

Na pos’o!

Kod nas se nestručni ne otpuštaju, nego se periodično otkrivaju. Kao da su neka rijetka vrsta koju nadležni godinama proučavaju, ali nikako da pronađu način da je iskorijene.

Na pos’o!
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Svako malo neko se sjeti da postoje zaposleni koji ne dolaze na posao, direktori koji zapošljavaju po partijskom ključu i preduzeća u kojima broj zaposlenih raste brže od rezultata rada.

Najzanimljivije je što se od građana očekuje da na ovakve najave reaguju s oduševljenjem. Da povjeruju kako će se konačno zavesti red, da će se neko sjetiti da plata nije nagrada za političku lojalnost i da javna preduzeća nisu porodična imanja, ni stranački zavodi za zapošljavanje.

Nisu se stranački kadrovi sami rasporedili po kancelarijama. Niko od njih nije sam sebi potpisao beskonačnu dozvolu da ne dolazi na posao. Iza svega stoje ljudi koji su zapošljavali, postavljali direktore, dijelili funkcije i odlučivali da je podobnost važnija od sposobnosti. Zato je pomalo komično kada isti taj sistem izađe pred javnost i počne da se zgražava nad vlastitim proizvodom.

Građani plaćaju sistem u kojem se, umjesto da se rad podrazumijeva, iznova najavljuje kao revolucionarna novina. Dolazak na posao postaje tema za političke govore. Kontrola zaposlenih najavljuje se kao veliki poduhvat.

Naravno, najlakše je govoriti o neradnicima. Oni su zgodna meta, naročito kada se o njima govori uopšteno. Mnogo je teže imenovati odgovorne, objasniti zašto se na pojedinim mjestima godinama zapošljavalo mimo stvarnih potreba i priznati da problem nije nastao juče.

Zato javnom sektoru možda i nije potrebna još jedna spektakularna najava čistke. Potrebno mu je nešto mnogo jednostavnije: da posao bude posao, plata naknada za rad, a odgovornost pravilo koje važi za sve. Bez obzira na stranačku knjižicu, prezime, prijateljstvo ili šta već.

Do tada, ostaje nam da pratimo nove najave i čekamo sljedeću epizodu kadrovske sapunice. Možda će se u nastavku pojaviti neko ko je alergičan na kancelariju, neko ko ne podnosi ponedjeljak ili neko ko radno mjesto može da pronađe samo na papiru.

A možda bi čitava reforma javnog sektora mogla stati u dvije riječi koje je Nebojša Vukanović svojevremeno izgovorio: „Na pos'o!“ Bez trijaže, komisija, radnih grupa i spektakularnih najava čistki. Samo pravac na radno mjesto, pa zasukati rukave. Mada, sudeći po kadrovskim biserima kojima nas godinama „zabavljaju“, nekima bi upravo taj najjednostavniji zadatak mogao biti najteži poduhvat u karijeri.

Dodik najavio čistku u javnom sektoru, ali OVA pitanja ostaju bez odgovora