Malo je zločina u Republici Srpskoj koji su izazvali toliko pažnje javnosti i otvorili toliko pitanja tokom sudskog postupka, kao što je ubistvo banjalučkog biznismena.
Godine su prolazile, presude su izricane, ukidane, potvrđivane, ali konačna tačka na ovaj slučaj još nije stavljena.
Sada je pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, nova prilika da se ovaj maratonski postupak približi završetku i to u trećestepenom postupku.
Trojica optuženih, Benedi Đukanović, Emilio Baldo i Rodoljub Gajić osuđeni su na ukupno 85 godina zatvora. Dugotrajne kazne zatvora dovoljno govore o težini zločina za koji su osuđeni. Dugotrajne kazne zatvora su i razlog zašto ovaj postupak još nije pravosnažan, iako je Vrhovni sud RS u februaru već potvrdio prvostepenu presudu.
Ipak, iza svake presude mora stajati postupak koji je zakonit, uvjerljiv i oslobođen razumne sumnje. Upravo zbog toga pravo na žalbu nije samo puka formalnost, već jedan od temelja pravosudnog sistema. No, pravo na odbranu ne bi smjelo biti izgovor da se sudski postupci pretvore u beskonačne maratone bez jasnog kraja.
Iako je i slučaj teškog ubistva banjalučkog biznismena svojevrsni pravosudni maraton, još uvijek ne znamo ko je bio nalogodavac teškog zločina. Kada bolje razmislim, teško da je bilo predmeta u kojima su nalogodavci otkriveni. Ali, to je do tužilaštva.
Za porodice ubijenih svako novo ročište znači i novo vraćanje na tragediju koja im je zauvijek promijenila živote. Istovremeno, javnost se odavno pita koliko dugo pravda može čekati, a da ne počne gubiti povjerenje građana.
Nije dovoljno samo izreći visoke kazne, već je važno da presuda bude utemeljena na dokazima i izdrži svaku zakonsku provjeru. Ako je u konkretnom slučaju odgovoreno na sva pitanja, ako je sve ono što su vještaci tokom sudskom postupka prezentovali čisto kao suza, jasno i ne ostavlja prostor za dodatna pitanja, onda nema brige.
Odbrana ima pravo da osporava dokaze, vještačenja i iskaze svjedoka, a sud je dužan da na te prigovore odgovori argumentima, a ne pretpostavkama. Tužilaštvo sa druge strane, mora dokazati navode optužnice na način koji ne ostavlja ni minimum prostora za opravdanu sumnju. Može tužilaštvo da dokaže mnogo toga, ali za to trebamo imati tužioce koji u ono što rade ulažu krv, suze i znoj.
Upravo u tom odnosu prava optuženih i interesa pravde leži najveća odgovornost sudija koji odlučuju o ovako teškim predmetima.
Trećestepeni postupak je prilika da se otklone sve preostale dileme u predmetu teškog ubistva Slaviše Krunića i Žarka Pavlovića.
Ne treba unaprijed prejudicirati odluku Vrhovnog suda Republike Srpske, niti svako eventualno potvrđivanje ili ukidanje presude tumačiti kao pobjedu jedne strane.
Na kraju, pravda nije trka u kojoj je najvažnije ko će prvi proglasiti pobjedu. Suština pravde je u tome da odgovornost bude utvrđena na osnovu dokaza, a ne pritiska javnosti, medijskih očekivanja ili želje da se slučaj što prije zatvori.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.