Međutim, ako se prosječnom građaninu Republike Srpske postavi pitanje da nabroji makar pet ministara u aktuelnoj Vladi Srpske, sa priličnom sigurnošću možete uložiti velike pare u to da će ubogi građanin, već nakon dva ili tri imena, početi da zamuckuje, prevrće očima i traži pomoć džokera.
Nije stvar u tome da običnog čovjeka u Republici Srpskoj ne zanima politika, da se zabavio isključivo svojim jadima i da ga personalni sastav izvršne vlasti pretjerano ne dotiče. Naprotiv. Teško je naći zemlju/entitet u svijetu gdje skoro svaki penzioner, domaćica, radnik ili seljak tačno zna šta je najbolje raditi u opštem interesu, kako se treba ophoditi prema Trampu ili Putinu, ko su „izdajnici“, a ko „patriote“.
Opet, kada dođe na red pitanje o tome ko je, na primjer, zadužen u Republici Srpskoj za resor privrede, ko rukovodi prosvjetom i kulturom, kome račun treba ispostaviti za brigu o porodici, omladini i sportu, poljoprivredi ili visokom obrazovanju, ogromna većina tih istih „znalaca“ blijedo bi gledala u anketara.
Naravno, nije krivica do onih koji pojma nemaju ko su ministri koji bi, po opisu posla, trebalo da budu najpozvaniji i najodgovorniji za rješavanje tema i dilema u povjerenim resorima.
Krivica nije ni na premijeru koji je izdiktiran spisak tih istih anonimusa, pardon, ministara, dobio prije nego što je položio svečanu zakletvu u Narodnoj skupštini.
Sve dok se izvršna vlast sastavlja po principu raznih „zasluga“, iskazane lojalnosti i bespogovorne poslušnosti, u Vladi Republike Srpske na ministarskim pozicijama sjediće likovi koji bi, u normalnim okolnostima, teško bili i na čelu zajednice etažnih vlasnika. Ako ih i tamo neko poznaje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.