Bahata vožnja i parkiranje

Scena iz Banjaluke na kojoj je vozač ostavio automobil stranih registarskih tablica na ulaz na parking nije ni prva ni posljednja, ali jeste simptom problema koji godinama tinja u gradu.

Bahata vožnja i parkiranje postali su svakodnevica u Banjaluci, a osjećaj da je ulica lično vlasništvo nekih vozača sve je izraženiji.

Posebno bode oči kada se nepoštovanje pravila pravda „stranim tablicama“ i umišljenom nadmoći.

Kao da zakon prestaje da važi čim se pređe granica ili registracija promijeni boju. Sa druge strane ne zaostaju ni oni “domaći”. Pa to se osili, misli da je zelena površina između parkinga njegova privatna prćija. Ne, nije.

Isti problem je u svakom naselju.

Parkirati vozilo na ulaz parkinga i blokirati prolaz stanarima nije greška, već svjesna odluka.

To je poruka stanarima da njihovo vrijeme, obaveze i životi nisu bitni.

Kada institucije ne reaguju, frustracija građana raste.

Tada se dešava ono što smo vidjeli u banjalučkom naselju Starčevica, improvizovana „lekcija“ umjesto kazne.

Poruka na papiru jasnija je od mnogih saobraćajnih znakova.

I bolnija, jer pogađa direktno u suštinu problema, bahatost.

Paketić na haubi nosio je dozu humora, ali i ozbiljno upozorenje.

Nije to mržnja prema strancima, već revolt prema bezobrazluku.

Jer isti problem prave i domaći, samo bez austrijskih tablica.

Ovo je priča o mentalitetu, ne o državljanstvu.

O gradu koji je umoran od divljanja, sile i „ja mogu kako hoću“.

O ljudima koji samo žele normalan prolaz i malo poštovanja.

Ako ne važe pravila, onda važi zakon jačeg. A to nikome ne donosi dobro.

Banjaluka nije ničije privatno parkiralište. I što prije to shvate svi, biće manje paketića, a više reda.