Draško Stanivuković, mlađani gradonačelnik Banjaluke, mogao bi da bude „gubitnik dana“ svakog dana. Jer, što bismo tragali, pretresali rubrike, kada nam on, kao s poslom, uporno predaje kandidaturu za ovu našu (ne)slavnu rubriku.
Banjaluka diše na škrge. Vazduh je težak, infrastruktura umorna, javna preduzeća finansijski krvare, a građani, gle ironije, postaju finansijeri sopstvene propasti.
Ono što je obećao, nije ispunio.
Ono što je ispunio, niko nije tražio!
Dok svako malo koristi priliku da se okiti podrškom 50.000 Banjalučana, Banjaluka je okićena smećem.
Dok realnost tone, on lebdi.
Dok građani traže kanalizaciju, obećava im se panoramski točak. Taman da sa visine vide gdje je grad raskopan, a gdje potopljen!?
Dok građani traže stabilnost, dobijaju ideje. I to kakve.
Dok građani traže rezultate, dobijaju objave na društvenim mrežama.
Tramvaj je, blago nama, obećan. Institucije bi, hvala gradonačelniče, mogle u Lazarevo. Omladinu ćemo, tako je, prevaspitati, a društvene mreže, dabome, ograničiti.
Mladi gradonačelnik je, čini se, svečano položio kamen temeljac propasti Banjaluke.
Otvaraju se vrtići koji ne postoje. Zatvaraju se problemi bez rješenja. Svaki novi nastup donosi novu ideju. I taman kad pomislimo da ne može gore, on nas, alal mu vera, razuvjeri.
Draško Stanivuković, mlađani gradonačelnik Banjaluke, da utvrdimo, mogao bi da bude „gubitnik dana“ svakog dana. Ne zato što ga neko nepravedno napada, nego zato što se sam, uporno i dosljedno, kandiduje.
Jer, lakše je izgledati kao gradonačelnik, nego biti gradonačelnik.
A još bi da bude predsjednik. Pu, pu. Daleko bilo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.