Iz našeg ugla

Gaj Foks i studenti u Srbiji

Velika studentska buna, koja traje već mjesecima u Srbiji, kao svoje osnovno načelo ističe anonimnost svojih vođa.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Koncept je definitivno preuzet od anarholiberalnih ideja takozvanih “Anonimusa”. Ova neobična grupacija hakera već godinama privlači pažnju medija. Anonimusi su nastali kao omaž liku i djelu Gaja Foksa.

Foks je bio istorijska ličnost, engleski vojnik i terorista, koji je 5. novembra 1605. godine isplanirao “Barutnu zavjeru” . Kao radikalni katolik želio je da ubije protestantskog kralja Džejmsa I, te da prekine jeretičku misiju njegove majke Elizabete I. Sa šiljatim brčićima i bradicom ličio je na španske musketare, a po njegovom liku Anonimusi su napravili svoju masku.

Sličnu masku, koja sa brčićima podignutim skroz uvis više liči na genijalnog slikara Salvadora Dalija, iskoristili su kreatori kultne serije “Kuća od papira” da bi promovisali pljačkaše banke libertanskog duha. Analogija s Anonimusima nije nimalo slučajna kod autora španske serije; Gaj Foks je i za njih ikona pomodnih anarholiberalnih trendova.

Ko je zapravo bio Gaj Foks? Borio se u Španiji i kao iskusan vojnik se vratio u Englesku. Sa Robertom Katsbijem, koji je planirao atentat na kralja Džejmsa I, postavio je barut ispod Doma lordova. Foks je trebao da ga zapali. Međutim, anonimno pismo je upozorilo vlasti o atentatu, tako da su vlasti pretražile Vestminstersku palatu 5. novembra i pronašli Foksa kako čuva barut. Tokom narednih nekoliko dana, bio je ispitivan i mučen, a na kraju je priznao planiranu zavjeru. Neposredno prije pogubljenja, 31. januara, Foks je pao sa skele na kojoj je trebao da bude obješen i slomio vrat.

O Foksu nadahnuto piše Miro Glavurtić u tekstu “Uerka”, u kom razobličava moderne misterije i zavjere koje prethode tehnosvijetu.

“Pet godina poslije ubistva Đordana Bruna poginuo je strašnom smrću Gaj Foks, katolik, zavjerenik protiv Elizabete I, koji je služio jedno vrijeme španskoj kruni i ličio na španskog hidalga. Njegov lik je engleska tradicija zapamtila. Postao je simbol omraženog katoličanstva. Ličio je na francuske mušketire, kako ih je i Dima Otac pamtio i predstavljao. Sve u svemu, Elizabeta I je u njemu našla oličenje sila zla kao što ga je Buš Mlađi našao u Bin Ladenu. Od tada do danas u Londonu se svakog 5. novembra slavi Barutni dan, na uspomenu kada se Imperija spasila od opakih zavjerenika. Veliki vatromet podsjeća svake godine na ‘Barutnu zavjeru’. A lik Gaja Foksa sve je upečatljiviji. Urezuje se u sjećanje. Uvrnuti brci, tanka bradica ispod donje usnice. Osmijeh koji zavodi i prezire. Pramen kose koji pada na oko ovjekovječio je Milton u ‘Izgubljenom raju’ kao karakteristiku Luciferova lika. I generacije prokletih pjesnika, sve do Algerdona Svinburna, imitirali su taj pramen u spekulaciji da li je Miltonov Lucifer lijep, zao ili izazovan. Foks je bio sam izraz Lucifera osvetnika. Zavjerenici su bili mučeni. Glave i udovi su im bili odsječeni. Izlagali su ih kao trofeje po londonskim mostovima. Ti krvavi trofeji bili su zasoljeni da ih gavrani ne iskljucaju. Da potraju kao opomena. To je duga istorija mučeništva i obespravljenosti. Jednoga dana, drugačija satanistička sekta počela je dugu seriju eksportnih antikatoličkih zavjera u katoličkim zemljama: Francuskoj, Španiji, Meksiku, Mađarskoj. U našim danima antibankarske revolucije i pobuna koje se šire svijetom, lik Gaja Foksa pojavljuje se kao sam znamen revolta obespravljenih, koji ne žele biti budući robovi. Osvetnik s likom Gaja Foksa najprije se javio u stripu V for Vendeta Alena Mura i u filmu rađenom po njemu. I osvojio je samu dušu pobune. Postao je zaštitni znak grupe aktivista koji se nazivaju Anonimousi”, pisao je Glavurtić.

Gaj Foks će tako postati zauvijek inspiracija ljudi željnih slobode i života van pravila tehnosvijeta. Govoreći o smislu pobune Alber Kami je govorio da svaka počinje pobunom sina protiv oca, pa potom pobunom pojedinca protiv države i, konačno, pobunom čovjeka protiv boga. Stoga je, po Kamiju, pobuna jedna od rijetkih mogućnosti datih ljudima u posjed; gotovo sve drugo djelo je božanskih sila.

Pobuna protiv oca, države i Boga najdublji je ljudski poriv. Na temeljima ovakve kamijevske filozofije svakako stoji kontinuirana pobuna hakerske grupe Anonimusa. Stavljajući masku na glavu sa likom Foksa, oni svakom stavljaju do znanja da engleski mučenik nije umro uzalud. Svako može biti potencijalni Gaj Foks u tehnosvijetu budućnosti i svojom vatrom zapaliti loše stvari u njemu. Insistiraju na tome da nemaju lidera i da svaki pojedinac to može biti za sebe. Na svom logou stavili su upitnik umjesto glave, kako bi pokazali da su moćna nepoznata sila.

Kada stave na glavu masku sa likom Gaja Foksa podsjete takođe i na prvo pravilo interneta, definisano još u vrijeme Stjuarta Brenda i platforme “WELL”, koje glasi “Informacija želi da bude slobodna”. Želja svakog pravog hakera je da sve na internetu bude besplatno i da se dijeli sa svima.

Anonimusi su radikalni u toj želji. Pa i studenti u Srbiji.