Dobar dio zapadne civilizacije posljednjih godina suočava se s ozbiljnim problemom pokušaja revizije istorije 20. vijeka.
Za samo godinu i po u malenoj Republici Srpskoj policiji je prijavljeno 56 slučajeva seksualnog nasilja nad djecom.
Dok njihove gazde i direktori sjede zavaljeni u kožne fotelje u klimatizovanim prostorijama, mnogi fizički radnici skapavaju dirinčeći pod sunčanim nebom i na plus 40 stepeni.
Već duže vrijeme na listi najvećih poreskih dužnika nalazi se javni sektor, prije svega javne zdravstvene ustanove. Tako bolnice, po posljednjim podacima, duguju više od 140 miliona konvertibilnih maraka i računi im nisu blokirani.
Hrvatski mediji podivljali su zbog izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je pogrom nad krajiškim Srbima uporedio s istrebljenjem Jevreja u nacističkoj Njemačkoj.
Kada primitivan čovjek u raspravi ostane bez riječi, obično počne da galami. Kada primitivan političar ne zna kuda bi sa karijerom, počinje da vrijeđa, prijeti, da privlači pažnju na sebe. Ali, kada intelektualac sebi dozvoli jezik mržnje i generalizovanje, postaje budala. Opasna budala.
Nesporno je da je u krugu preduzeća RiTE Gacko pronađeno 364 grama droge, od čega najviše kokaina, te marihuane i heroina. Nesporno je i da su ovi narkotici pronađeni dan nakon što je u pećima istog preduzeća uništeno 700 kilograma narkotika zaplijenjenih od 2014. godine u različitim policijskim akcijama na području BiH.
Među Tviter zajednicom kruži šala koja kaže da na izborima u BiH pobjeđuje onaj političar koga pljuju na društvenim mrežama.
Ako jednog dana dođe do raspada BiH, glavni krivci za to neće biti ni Milorad Dodik ni navodne velikosrpske zavjere.
„Zakoni su kao kobasice. Bolje je da ne znate kako se prave.“ Rekao je to prije više od jednog vijeka čuveni njemački kancelar Bizmark. Danas je BiH vjerovatno svjetski šampion u primjeni ovog starinskog recepta.
Za nas bi, izgleda, bilo korisnije da se vlast nikad ne mijenja. Makar u Sarajevu. Jer, poslije svakog odlaska jednih, a dolaska drugih, broj birokrata poraste bar za pet odsto.
Uzimati lovu na tuđoj nesreći uz zakonsku dozvolu i blagoslov većih siledžija predstavlja ostvarenje sna svakog moralnog invalida.
Smijali smo se saznanju da su grčki državni službenici i namještenici imali stimulaciju 10 odsto na platu ako na vrijeme dođu na posao, a kod nas postoji i skandalozniji primjer. Poslanici i delegati Parlamentarne skupštine BiH imaju mjesečni paušal od 713 KM bez obzira na to da li su u radnom odnosu i da li su na poslu.
Podizanje spomenika učesniku udruženog zločinačkog poduhvata u Tomislavgradu može se svrstati u kategoriju usputnih, „by the way“ vijesti.
Djeca i njihovo zdravlje, sretno odrastanje i razvoj, u svakom društvu treba da imaju prioritet i podršku. To je, valjda, i neka vrsta civilizacijskog mjerila.
Znate onaj osjećaj kada svi pričaju uglas, pa se od silne galame uopšte ne čuje šta je ko rekao i uradio? Na to najviše podsjeća četvorogodišnje bombardovanje vikom kojom nas izlažu kadrovi Saveza za promjene (pobjedu) na jednoj i vladajuće koalicije u Srpskoj na drugoj strani.
Kada je riječ o glasnom zaklinjanju na Ustav BiH, onda je sarajevska i politička i medijska scena najglasnija. Ali, kada to zaklinjanje treba sprovesti u djelo, e pa onda ta ista scena potpuno – utihne.
Ako ćemo pravo, nemamo mi pojma o njima, a ni oni o nama. Jer, da su znali šta će ovdje zateći, ne bi se oni, nesretnici, ni za živu glavu u bolji život zaputili preko BiH.
Bosna i Hercegovina samo sa jedom može da gleda koliko strani investitori para godišnje ulože u Srbiju, Crnu Goru, Albaniju.
Romantična teorija o tome kako sport spaja ljude možda pije vode u Skandinaviji, zapadnoj Evropi, Americi. Na Balkanu je druga priča. Posebno u Hrvatskoj.