U procesuiranju ratnih zločina pravosuđe BiH primjenjuje principe koji su nezapamćeni u svjetskoj praksi. Posebno u slučaju kada su počinioci zločina Bošnjaci.
Skoro pola miliona ljudi u BiH nije završilo osnovnu školu, a obrazovanje odraslih nikad nije bilo prioritet. Nikome nije palo na pamet da se bavi ljudima koji su zbog prošlosti ostali bez škole i zato redovno zauzimamo posljednja mjesta na listama obrazovanih naroda.
Majkl Mur, nama najvjerovatnije jedan od najpoznatijih američkih režisera, u jednom dokumentarcu o SAD i oružju u svom stilu postavlja pitanje da li su Amerikanci ludi za oružjem ili su jednostavno – ludi. Na 100 stanovnika u SAD dođe 88 komada oružja.
Razroviš planinu, iz nje izvučeš sve što vrijedi, od kamena do zlata, raprodaš to blago po svjetskim berzama, pa pare u šake i put pod noge. Državi baciš ono nešto siće, što se lažno predstavlja kao koncesija. Pa tako svi zajedno glumite da je ozbiljna država potpisala ozbiljan ugovor sa ozbiljnim biznismenom rudarskim.
Kao po pravilu, komemoracija bošnjačkim žrtvama u Potočarima skoro svake godine pretvori se u skandal ili predstavlja povod za nove svađe.
Banjalučkom tužilaštvu trebalo je više od tri mjeseca da utvrdi kako se u slučaju tragične smrti Davida Dragičevića može otvoriti zvanična istraga zbog ubistva, uz komentar da je osnov sumnje da se radi o ubistvu, sa najnižim stepenom vjerovatnoće?!
Da su kojim slučajem granični policajci BiH stavili lisice na ruke hrvatskom ministru odbrane Damiru Krstičeviću, kada je onomad pohodio Međugorje, vlasti u Zagrebu vjerovatno bi zaprijetile objavom rata.
Sa 19-20 godina bez po muke polože vozački, odmah sjednu u bijesan auto – a da ne priznaju ništa sporije od 200 kilometara na čas – i, eto ti belaja…
Kada sam kumovao svom najboljem prijatelju na svadbi nije mi bilo druge već da uzmem pozajmicu od banke sa kreditne kartice. Kredit sa kamatama sam vratio čim sam dobio platu. To je prvi i posljednji put da sam koristio takav kredit, jer oderaše sa kamatama. Čim sam zatvorio kredit, raskinuo sam i ugovor o kreditnoj kartici.
Bosna i Hercegovina po mjeri Bošnjaka glasi otprilike ovako: centralizovana država, “bosanski jezik”, zajednički praznici 1. mart i 25. novembar, himna BiH po tekstu koji njima odgovara, a od skoro tom spisku treba dodati i zajedničku dijasporu.
Za poginulog sina 5.000 KM, za brata 2.000 KM, za oko, koje ti je izbio metak, 6.000 KM. I to na rate, na beskrajno dugih deset godina. Ako doživiš.
Velika kampanja protiv vakcinacije u BiH je već ostavila ozbiljne posljedice na roditelje, ali i na cijelo društvo.
Baš kao što se podizanje optužnica i suđenja za ratne zločine u BiH sprovode po dva aršina – Krivičnom zakonu BiH i onom iz SFRJ, takva situacija je i sa služenjem kazni.
Nikako nam se ne da s ambasadorima. Ni s našim, ni s stranim.
Kada su u BiH prošle godine uvođene stroge kazne u saobraćaju, većina nas je bila zgrožena, ističući kako je to sve previše u odnosu na naš standard, ludost i samo skupljanje para. Zaista, maksimalnih 1.000 KM za brzu vožnju ili vožnju u pijanom stanju zvuči drakonski i zastrašujuće.
Potresna ispovijest čobana sa Manjače Boška Diljevića o torturi i premlaćivanju koje je preživio pod stare dane u režiji inspektora MUP Republike Srpske još jednom je ukazala na mračnu stranu policije.
Republika Srpska konačno je ispravila nepravdu prema žrtvama koje su preživjele najužasnije strahote u logorima tokom proteklog rata u BiH.
Ostane li slučaj „državni udar“ bez sudskog epiloga, krila Dragana Čovića biće toliko jaka da mu u BiH više neće moći niko ništa.
U potrazi za boljim životom i izvjesnijom budućnošću, BiH godišnje napusti oko 40.000 njenih stanovnika.
Ideja za obilježavanje zajedničkih praznika, bar u Bosni i Hercegovini, ne nedostaje. Ali, iz tog pregršta „simboličnih“ datuma, teško da se mogu probrati i tri „poštena“ koja bi bila prihvatljiva za sva tri naroda u BiH. Razlog za to treba tražiti u činjenici da su i ti datumi (kao što je uostalom i sve u BiH) obojeni političkom i nacionalnom ostrašćenošću.