Najavom kriminalizacije klevete pokušava se ugušiti onaj mali broj novinara koji kvalitetno i profesionalno obavlja svoj posao.
Nakon što su platili porez na dobit, ostalo im je na raspolaganju 2,97 milijardi KM, što je oko 770 miliona KM više nego u 2021. godini.
Najava donošenja zakona o medijima, ono je što se očekivalo od predsjednika Srpske Milorada Dodika. To je ono što je trebalo da bude prvi korak u uređenju medijske, javne scene.
U istoriji Sarajeva postoje priče o bogatoj eliti koju su često činili i ugledni Srbi. Istoričarka Hana Junis napisala je par veoma zanimljivih knjiga o trgovačkoj eliti Sarajeva pod nazivom “Od dućana do pozorišta”, kao i studiju o Daši Jelić jednoj od prvih žena preduzetničkog duha.
Novinari u posljednjih nekoliko mjeseci nikada nisu bili u goroj situaciji.
Evo jedan zanimljiv prijedlog za opkladu: Ako u Srpskoj postoji neko ko bi, onako na prvu, bez „konsultacija“ sa Guglom mogao da nabroji makar pet članova Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, do kraja godine ima besplatan ručak i večeru, gdje god da poželi!
"Sve je to u skladu sa evropskim standardima! Kleveta je krivično djelo u većini zemalja EU!"
Opet teške greške ljekara i opet bolnica „Dr Mladen Stojanović“ u Prijedoru!
Ljudi koji časno i korektno rade svoj posao ne treba da se plaše. Poruka je ovo koju šalju zvaničnici u Srpskoj braneći najavljene izmjene Krivičnog zakonika Republike Srpske o kojima više ne treba trošiti riječi jer je struka rekla svoje.
Lider Škotske nacionalne partije SNP i prva ministarka Škotske, Nikol Sturdžen, je polovinom februara, nakon osam godina na čelu dominantne partije Škotske i decentralizovane vlade u Holiroudu, podnijela ostavku.
Pročitao sam komentar mog prijatelja i kolege Davorina Tomića, urednika portala UNA i čini mi se da je poslao najbolju poruku samim političarima. Zato ću jedan dio da prenesem i na ovom mjestu:
Sretoh juče dva narodna poslanika iz vladajuće koalicije. Umjesto uobičajenog pozdrava počinju priču na sljedeći način: ’’E bliži se i vama novinarima kraj, više nećete smjeti da napadate nas poslanike i ministre kao i političare. Doskočiće vama šef i profesor sa pravnog fakulteta.’’
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, poručio je da je spreman da razgovara sa urednicima medija i novinarima u Srpskoj o zakonu kojim se kriminalizuje kleveta, ali je istovremeno uputio i nove uvrede na račun novinara, nazivajući „neke od njih“ spodobama.
Imamo pravo glasa. Imamo prava da se školujemo, vozimo, konkurišemo i za „muške“ poslove. Radimo u bolnicama, školama i fakultetima, u advokaturi. Odlično vozimo tramvaje, vozove, piloti smo i mehaničari. Ima nas i na važnim pozicijama i rukovodećim mjestima.
U okeanu uvedena demokratija. Svi ravnopravni, svako ima pravo da pojede koga hoće! I tako, ajkula sretne giricu, pa joj demokratski predloži: ajde, mala, pojedi me! Girica proba i – ne može. Onda ajkula proba da pojede giricu i – može.
Ovdje svako svakoga mrzi, konstatacija je koja se veoma često može čuti, od svih i na svakom mjestu. To, očigledno nije daleko od istine. Dokaza za takvo stanje duha, stvorenog na osjećaju jake antipatije, intenzivne odbojnosti prema nekome ili nečemu, ima mnogo.
Milorad Dodik za mene nije Tito, već Bog! Dodik je otac srpske nacije tako da, ako neko ne želi s njim razgovarati, nema potrebe da razgovara ni sa mnom.
Često narod ne zna kakve interesantne kulturne baštine posjeduje, dok neki čudni događaji prosto na njih ne upru prstom.
Kada pročitaju da je smanjen broj upisane djece u školama, da se sve manje parova odlučuje da osnuje porodicu, da se familije sele ili pripremaju za odlazak odavde, zapitaju li se, oni koji trebaju i moraju, zašto. I čemu to vodi.
Pretres porodične kuće Đorđa Rađena, u okviru predmeta „David Dragičević“, iznenadila je sve, jer se godinama ništa, bar zvanično, nije radilo na ovom predmetu.