Kultura

Rok Partenon (48): Drakula kao inspiracija (VIDEO)

Kao stil oblačenja pojavio se u Londonu 1984. godine, u disko klubu u srcu Sohoa, koji se zvao "Betcave" ili "Betmenova pećina".

FOTO: UWE ANSPACH/EPA

Betmen je, naravno, omiljeni junak ove grupacije, jer taj čovjek slijepi miš živi i radi noću, a danju spava.

Novi Goti provode veliki dio života skrivajući se od sunca, u tami svojih stanova, podruma i garaža, naviknuti isključivo na teške zaviese i neonsko osvjetljenje. Inspiracija vinom i ljudskom krvlju zahtijeva pažljiviju psihološku analizu. Ljubavni parovi ove grupacije ponekad vode ljubav tako što puštaju jedno drugom krv koju piju. Najradikalniji stradaju od infekcija koje nastaju kada se krv inficira ljudskim ugrizom.

Jedan od ključnih likova moderne pop mitologije, antiheroj grof Drakula, Brema Stokera, nastao je kao spoj transilvanijske legende o Vladu Tepešu (zlom rumunskom vladaru koji je pio krv podanicima i žrtvama) i mračnih junaka kasno romantičarskog literarnog žanra – gotskog romana. Kult ljubitelja ljudske krvi, sljedbenika grofa Drakule, proširio se uspješnim horor filmovima. Njegov lik transformisao se od bljedila Bele Lugošija, kultnog glumca iz perioda nijemog filma, do perverzno zdrave američke face Toma Kruza.

Vampirski filmski podžanr broji na stotine filmova koji su na različite načine stabilizovali mit o demonu noći, koji svoju besmrtnost održava tako što pije ljudsku krv, koji se oblači u crna odijela i spava u mrtvačkom kovčegu, čije se napuderisano lice, na kojem dominiraju zakrvavljene oči, ne vidi u ogledalu. Ulična moda novih Gota varijacija je na temu oblačenja Stokerovog junaka, s nužnim dopunama imidža sitnicama iz našeg vremena.

Novi vampirski talas u filmu posljednjih godina upravo se bazira na redizajniranju fin de siecle (kraj XIX vijeka) ikonografije u novu tehno uniformu, baš kako je uradila An Rajs u popularnom romanu po kojem je Nil Džordan snimio film.

Novi vampirski dizajn traži i adekvatne likove koji su najuspješnije pronađeni u buntovničkom izgledu Kifera Saderlenda u filmu “Izgubljeni dječaci” ili Gerija Oldmena u Kopolinom filmu “Drakula”. U tim filmovima se crni aristokratski plašt i edvardijanska otmjenost demona noći zamjenjuju rokenrol ikonografijom koja uključuje crne kožne jakne i “rej ban” cvikere.

Crni plašt, koji je nekada bio dio ritualnog posvećivanja u tajne tradicije vitezova ognjenog zmaja, kojima je pripadao uz našeg despota Stefana i transilvanijski Vlad Tepeš, pretvorio se u crni kožnjak, simbol rokenrol pobune. Moguće je da je, stoga, novi vampirski talas samo uvertira u buduće demonološko ustrojstvo svijeta ili tehnosvijeta u kojem će ljudima biti svejedno da li čine zlo ili dobro. Zato nije slučajno da je udarna muzička numera iz filma Nila Džordana “Intervju s vampirom” obrada pjesme “Rolingstounsa” – “Simpatija za đavola”.

Nekoliko hiljada novih Gota danas egzistira na planeti Zemlji, a najbrojniji su u najurbanijim gradskim sredinama Njujorku, Londonu, Tokiju. Ako u svom gradu poslije ponoći primjetite nekog odjevenog u crno, s kosom ofarbanom u ljubičasto, blijedog tena, s nitnama u nosu i jakom šminkom, možete sa sigurnošću da znate da se radi o besprijekornom primjerku ove “mračne” vrste.

Fenomeni o kojima je do sada bilo riječi obilježili su pop kulturu šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina XX vijeka. Devedesete godine XX vijeka, sve sa personalnim računarima i internetom, bile su uvod u tehno pop kulturu, sajbersferu i virturealnost novog milenijuma.

(Nastaviće se)