Kultura

Rok Partenon (39): Inspirisani Crnim suncem

Bouvijeva pjesma »Crna zvijezda« otkriva njegovu čudnu inspiraciju Crnim suncem.

FOTO: STRINGER/EPA

Nacistička opsjednutost Arijevcima, nadmoćnom bijelom rasom, odvela je mnoge njihove istraživače u potragu za »Crnim suncem« na Tibet.

Na Tibetu su misterioznoj Heleni Blavacki, indijski čarobnjaci iz Pendžaba, Morija i Kut Humi, razotkrili tajne univerzuma, pa tako i tajnu Crnog sunca. Crnim suncem bili su jednako opsjednuti mistici Karl Haushofer, Gurđijef i Krouli.

Crno Sunce je okultni simbol, usko povezan sa solarnim simbolom Svastikom (Sunčev krst). Ono se pominje u brojnim okultnim grupama, prije svega kod Teozofa. To je nevidljivo Sunce, kod kabalista poznato i kao izvor crne svjetlosti. Crno označava da je nevidljivo, skriveno, odnosno okultno. Blavacka kaže da je Crno sunce božje oko ili unutrašnje oko našeg ”Ja”; kada našu pažnju usmjerimo sa spoljašnosti ka unutrašnjosti, ka Crnom suncu, tada će se naša čula ponovo okrenuti ka spoljašnjem svijetu, ali gledano kroz božje oko, kroz Crno sunce.

Bouvi se u biografiji Pola Trinke “Starman” opisuje kao posvećeni poznavalac tajnih nauka Tibeta. Godine 1975. Dejvid je krenuo na put istraživanja okultnog. Prema riječima Bouvijevog poznanika Garija Lahmana, koji je pisao sjajne studije o istoriji magije, tekst koji je bio ključan za Bouvijevu okultnu inicijaciju bila je knjiga ”The Spear of Destiny” (Koplje sudbine) Trevora Ravenskrofta.

Knjiga objavljena 1973. proučava kako su Hitler i Himler iskorištavali okultne moći, posebno Sveti gral i njemu bliski artefakt, koplje kojim je proboden Hristov bok. Na Bouvija je sigurno uticala i popularna knjiga “Jutro čarobnjaka” Pouvelsa i Beržijea. Ta je knjiga zajedno s djelima Alistera Kroulija i njegovih pomagača predstavljala jezgro Bouvijeve lektire. Lahman je s Bouvijem raspravljao o temama kao što je okultno obilježje knjige “Autsajder” Kolina Vilsona. Lahman je rekao da se Bouvi zanima za mnoge takve ideje, te da o njima pametno govori.

Džimi Pejdž je u njih je ušao dublje i bio njihov ozbiljan sljedbenik, dok je Bouvi preuzeo mnogo različitih elemenata i izvrnuo ih. Kad je Bouvi sreo Pejdža, gitarista “Led Cepelina” je već šest godina proučavao Kroulijeva djela. Dejvid se time ipak relativno kratko bavio. Umjesto da pokuša da iskoristi sile tame, upustio se u kokainom pomućenu potragu za smislom.

Bouvi će 1993. godine objasniti svoju očaranost Himlerovom potragom za Svetim gralom i Kopljem sudbine kao arturijansku potrebu, potragu za mitološkom vezom s Bogom. Ali negdje putem izopačilo ju je ono što je čitao i što ga je privuklo.

(Nastaviće se)