Još šizofrenije je što se tržište u Srpskoj do danas nije srušilo kao kula od karata, ali ne brinite… Sami se svojski trudimo da se to što prije desi.
Godinama kukaju domaći proizvođači kako ih “ubija” prekomjerni uvoz, a čim su, onako podbuli od podsticaja, osjetili miris slobodnog tržišta brže-bolje je domaće mlijeko postalo skuplje od uvoznog, pa čak ću reći i kvalitetnijeg, makar me na krst razapele dežurne narikače.
Ne bi ni peletari, ne daj bože, smanjili naduvane cijene, po cijenu da zatvore svoje mukom na noge postavljene firme.
Banke nas prvo nagovaraju da pređemo na mobilno bankarstvo, jer je jeftinije, a onda nam preko noći proviziju podignu za 70 odsto. Rukovode se narodnom: “Dok te mami, šećerom te hrani; kad namami i hljeba zabrani”. Ne može se drugačije opisati već viđena situacija sa žirantima, kada su ljudi dizali ruku na sebe, švajcarcima i, sada, euriborom, realnom prijetnjom da svojim klijentima uzmu i jare (aktiviranjem hipoteke) i pare.
Struja od 1. aprila poskupljuje za 20-ak i više odsto, lijekovi u Srpskoj su mnogo skuplji nego u Srbiji, javni prevoz je takav da se jeftinije sam voziti automobilom, borci preživljavaju na praznom sendviču ali ne daj bože da bi smogli hrabrost i prst uperili prema njihovim grobarima, penzioneri su srećni dok imaju da plate račune makar im ostalo tek toliko da ponosno stanu u red ispred javne kuhinje… I sve tako redom.
Šizofrenu atmosferu podgrijava sam Milorad Dodik, koji nas, ubijene u pojam, ubjeđuje da se od Švajcarske jedino razlikujemo po imenu. Po njemu, Srpskom teče med i mlijeko, a i ako se pojavi neki loš ekonomski pokazatelj, kao što je taj da na jednog radnika dolazi jedan penzioner, to uvrnutom logikom okreće u vlastitu korist, jer eto, i u takvim nepovoljnim okolnostima (za koju je svako drugi kriv osim njega i njegove kamarile) “obezbijediti redovnost plata, penzija, to je umijeće moje ekipe koja je to radila”.
Baš u stilu izrečenih mudrosti kako penzije ne kasne već su prolongirane ili da su snimci mokrih čvorova bili originalni, ali namontirani. Ili da pet rijeka u Šipovu teku bez veze. Ili da ukidanjem akciza ne znači da će biti snižene cijene goriva. Ili da će, patriotski, cijeli SNSD preći s Miloradom u HDZ, ako bude stani-pani…
Malo šta je šizofrenije od toga da Vlada Srpske nema novac za transportne inkubatore za prijevremeno rođenu djecu, pa od naroda prosi po jednu marku. Zato kao pijani bogataš istrese na sto dva miliona za ko zna koji po redu “spas” Fudbalskog kluba Borac, te monstruozne mašine za gutanje narodnih para, o kojoj se šuška da nije baš redovno plaćala poreze i doprinose proteklih 20-ak godina.
I taman kada smo podsvijesti prepustili čuvenu Dodikovu izjavu, po kojoj ćemo ga izgleda najduže pamtiti, da je od diplome važnije da li si u sistemu vlasti, u surovu šizofrenu stvarnost nas vrati Vlado Đajić. Podsjetio nas je da samo u Srpskoj najbolji studenti medicine ne mogu da biraju oblast specijalizacije već da je to posao Partije. Uvjeravaće nas kako nije u pitanju to što se on kao doktor, direktor, poslanik, političar, stručnjak za građenje garaža (koja mu je, po vlastitom priznanju, životno djelo) osjeća ugroženim pred naletom mlađih i sposobnijih, ali u situaciji kada nas napuštaju medicinski radnici sve vodi ka tome da uskoro nećemo ići na pregled sa zdravstvenom već sa partijskom knjižicom.
Nisi član SNSD? M'rš privatniku! Nemaš ti šta ođe da se obadaš!
Poslodavcima ne smeta da nabijaju marže od 1.000 odsto, a nije ih sramota ni da velikodušno nude 14 odsto veću minimalnu platu svojim radnicima, nedovoljno za dodatnu veknu hljeba svaki treći dan u mjesecu. Ne smeta im da cijene hrane i drugih proizvoda budu veće nego u Njemačkoj, da ubiru kajmak na kartama za autobus u kojem se ni stoka ne bi smjela prevoziti, da je države, da na tenderima uzimaju deset puta veće sume nego što posao vrijedi, da grade stanove koji pri jačem zemljotresu lako mogu postati grobnice…
Međutim, šizofrenim smatraju realnu matematičku jednačinu bez nepoznanica, koja kaže da je na evropske cijene sve manje od evropskih plata obični lopovluk.
Kako se liječiti od šizofrenije? Baš kao i od srčanog udara; treba redovno uzimati terapiju i iz korijena promijeniti životne navike.
Kod šizofrenije društva nije, međutim, dovoljna terapija promijeniti vlast, jer je i potencijalno “novim” nepogrešivim, božanskim bićima, bez kojih bi Srpska kao u zemlju propala, duša u manjoj ili većoj mjeri zatrovana opakom bolešću. Bez obzira na to, lijek u datom slučaju, i pored svih mogućih rizičnih nuspojava, nikako ne može biti gori od bolesti.
Da bi se potpuno izliječili neophodno je promijeniti način razmišljanja, obrasce ponašanja, a poznavajući nas… to bi se moglo pokazati kao teška, ali ipak ostvariva misija.
Pitanje svih pitanja je, prije svega, da li pacijent uopšte želi da bude izliječen.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu