Bili Preston (1946-2006) je umjetnik velike karijere, učesnik u nastajanju brojnih hitova i koautor nezaboravne pjesme „You Are So Beautiful“.
Njegovo briljantno muziciranje dodalo je poseban ukus Bitlsima, Stounsima, Semu Kuku, Reju Čarlsu, Eltonu Džonu, Vitni Hjuston, Pati Label, Luteru Vandrosu, Džoniju Kešu, Barbri Strajsend, pa čak i Red Hot Čili Pepersima!
Nedavno prikazan dokumentarac “That’s the Way God Planned” (2024), međutim, pokazuje koliko je Bili Preston bio neuhvatljiva figura – živahan i sveprisutan, a istovremeno skriven i misteriozan. Njegova karijera je takođe bila takva. Genijalni studijski muzičar i pouzdani saradnik giganata i gospodar tužnog života.
Film svjedoči i skrivenu stranu: da je Bili „izgubio nevinost“ tokom turneje sa Litl Ričardom 1962. godine, kada je imao samo 16 godina. Zloupotrebljavao je droge i alkohol, odslužio kaznu za posjedovanje kokaina, podmetanje požara i prevaru sa osiguranjem, i prerano preminuo u 59. godini.
Odgajila ga je samohrana majka u crkvi; ostao je crkvena figura bez snage u sebi da javno prizna ko je. Bio je čudo od djeteta. Počeo da svira crkvene orgulje sa tri godine. Prvi je put dirigovao crkvenim horom, stojeći na stolici, sa sedam godina. Kao orguljaš jedanaestogodišnjak gospel superzvijezde Mahalije Džekson dospio je u centar pažnje zahvaljujući emisiji Neta Kinga Kola. Tada je sa voditeljem u duetu otpjevao pesmu „Blueberry Hill“ Fetsa Domina. Na kraju pjesme, Kol je rekao: „Hvala ti, Bile. Znam da je pred tobom velika karijera.“
Četiri godine kasnije, Preston je bio na turneji po Evropi, prateći Litla Ričarda. Tada je prvi put upoznao četvorku pod nazivom Bitlsi, koji su bili predgrupa Ričardu u Star klubu u Hamburgu. Net King Kolovo predviđanje „odlične karijere“ nastavilo se potvrđivati na načine koje mladi Bili nije ni mogao da sanja. Sarađivao je sa nizom legendi muzičke industrije, pisao klasične pjesme i pravio hitove, uvijek šireći radost kroz svoju muziku. Što u filmu reče Erik Klepton, “sve što je trebalo da uradi jeste da stavi ruke na dirke. Ukrao bi ploču, a da vi niste ni znali.”
Nažalost, Preston nije bio u stanju da vidi ljepotu u sebi. Čak i dok je nedjeljom pjevao hvalospjeve Gospodu, čuo je svog pastora kako priziva tog istog Gospoda da osudi homoseksualnost i samim tim Prestona kao „zlo“ i „bogohulnu pojavu“.
Dokumentarac „Tako je Bog planirao“ priča tu priču sažeto sumirajući Prestonovu životnu borbu: skriveni život koji ga je izjedao. Unutrašnja previranja koja je doživio crni vjernik i gej muškarac tokom ere kada bi javno otkrivanje grešne seksualne orijentacije vjerovatno zadalo smrtonosni udarac njegovoj zvjezdanoj karijeri. Ta disonanca bila je bolan krug u kome je proveo veći dio svog života, a nije mogao da ga prevaziđe.
Godine 1969, dok je radio sa Bitlsima na albumima „Abbey Road“ i „Let it Be“, Preston je u medijima često nazivan „petim Bitlsom“. On je zaslužan za davanje dodatnog vazduha slavnom bendu tokom snimanja posljednja dva albuma. Njegov električni klavir promijenio je cijelu dinamiku i ublažio napetost između Pola, Džona, Džordža i Ringa u danima pred konačni razlaz.
Na putovanjima, često je muškog saputnika predstavljao kao svog rođaka ili nećaka. Istog je držao zaključanog u iznajmljenoj sobi, vjerujući da tako krije svoje istopolne veze.
Tokom posljednjih decenija života, suočio se sa optužbama za seksualni napad i drogiranje šesnaestogodišnjeg dječaka, zbog čega je dobio devet mjeseci kazne u zavodu za odvikavanje od droge. Na kraju je proveo tri godine u zatvoru zbog posjedovanja kokaina i prevare u osiguranju nakon što je zapalio sopstvenu kuću kako bi platio račune.
Sramota zbog seksualne orijentacije i lijekovi koje je uzimao da bi ublažio bol naveli su legendarnog muzičara i pjevača da proćerda svoje bogatstvo i dobro ime. Preminuo je 2006. godine od komplikacija otkazivanja bubrega i perikarditisa u 59. godini. Nekoliko dana prije nego što je pao u komu iz koje se nikada nije probudio, naglas je izgovorio: „Ja sam gej“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu