Pitaš se da li ja živim na Balkanu ili sam nehotice završio u trećem dijelu Mad Maxa?
A realnost? Sunce grije. Asfalt se užari. Znoj curi niz leđa. Dobrodošli u – ljeto.
Nije ovo vanredno stanje, to je normalno stanje. Ljudi su se vijekovima ovako znojili i preživjeli.
Ono što je ove godine drugačije i, ruku na srce, pravo čudo – jesu noći. Nema više one teške sparine kad se okrećeš u krevetu kao ćevap na roštilju i tražiš hladan dio jastuka.
Sada su večeri taman – malo svježine, malo mirisa pečenih kukuruza i roštilja iz komšiluka.
Onaj osjećaj da možeš sjesti na balkon, nasuti sebi nešto hladno i gledati kako svjetla grada trepere.
To su ona prava ljeta iz djetinjstva – kad dani traju vječno, a noći te obgrle taman toliko da spavaš bez klime i bez nervoze. Kad ti je najveći problem što ti je sladoled kapnuo po majici.
Zato, ljudi, ugasite drame.
Neka vam naslovi budu “More zove”, “Lubenica stigla” ili “Konačno smo poskidali čarape”.
Jer ako ljeti nije vruće e, onda je to vijest za uzbunu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.