Napisao je numeru “Studena me kiša šiba”. Budući pjesnik i slikar, uveden u matičnu knjigu kaoGeorgije, rodio se 27. jula 1832. godine u Srpskoj Crnji. Đura Jakšić nije stekao šire književno obrazovanje jer je bio usredsređen na slikarstvo kao poziv. Uoči revolucionarne 1848. godine bio je student umjetničke akademije u Pešti, ali je zbog revolucionarnih događaja bio prinuđen da je napusti.
Mnogostruk po svojoj umjetničkoj obdarenosti — lirski i epski pjesnik, dramski pisac, slikar i pripovjedač. Njegove pjesme su odraz njegove intimne ličnosti, tragične i boemske: slikovite, muzikalne, snažnih osjećanja i bogatog izraza. Dominiraju osjećanja tuge i potreba za ljudskom toplinom, ljubavlju i razumijevanju.
One su iskrene i doživljene. Bio je nježan, iskren drug, ali u mračnim raspoloženjima razdražljiv i netrpeljiv. Đura je volio kafanu, volio je da popije i druži se kako sa intelektualcima, tako i običnim ljudima.
U njegovim lirskim pjesmama krčmi je i vina, ali i ljubavi prema ženi… on se jada na svoj težak život, raskorak i rascjep između njegove strasne želje da se ostvari i bijede koja ga gura nazad ječe u njegovim pjesmama… obraća se i prirodi sa istim bolom u kojoj nakratko smiraj nalazi – pisali su kritičari.
Studena me kiša šiba
Studena me kiša šiba, već vasceli dan; oj, primi me, krčmarice, u tvoj lepi stan!
Savu, Mlavu i Moravu prelazeći ja, tebe sam se zaželeo i lakoga sna.
Natoči mi čašu vina iz podruma svog; poljubi me, zagrli me, pomog'o ti Bog!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.