Ako u nepoznatom društvu ispričaš neki „masniji“ vic o najvećem sinu naših naroda i narodnosti ne gine ti ’aps, a narodna milicija vodila je revnosnu brigu o čuvanju „tekovina revolucije“.
Danas, u vrijeme demokratije, kad je u Republici Srpskoj, prema riječima novog najvećeg sina našeg naroda, bolje i ljepše živjeti nego u SAD ili EU, ako kojim slučajem napišeš neki tekst ili progovoriš javno o kriminalu i korupciji aktuelne vlasti ozbiljno rizikuješ da ti na vrata ne pokuca „narodna milicija“, već da te na ulici, parkingu ili pred rođenom kućom „izmariše“ neki psihopata koji čuva tekovine nove „revolucije“.
Ne zanima pretjerano te nove kerbere, na vratima Ada, da li je kritičar stanja u našem društvu s puškom u ruci učestovao u stvaranju i odbrani Republike Srpske. Da li je onaj koji kritikuje vlast pošten čovjek, koji ni mrava nije zgazio. Boli ih uvo za tvoje argumente, dokaze i činjenice. Dovoljno je samo to da je novi „otac nacije“ rekao da si izdajnik i strani plaćenik, pa da te negdje zaskoče s pesnicama, toljagama ili biber-sprejom.
Ozbiljni teoretičari države i prava još davno su definisali da je siguran znak raspada jednog društva to kad obični ljudi počnu da uzimaju pravdu u svoje ruke. Kad policija i pravosuđe, po političkim instrukcijama, zatvaraju oči na ulično nasilje i kada se građani počnu ne osjećati bezbjedno u vlastitoj zemlji.
Nasilje rađa nasilje i samo je pitanje dana kada će oni napadnuti odlučiti da se samoorganizuju i isto tako pesnicama, toljagama i biber-sprejom odgovore na nekažnjene atake kerbera, koje je vlast pustila s lanca.
Istorija je najbolji svjedok da vladavina silom i strahom nikad i nikome nije donijela dugoročnu korist.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.