U procesu svog nastajanja bile su samo neke numere predviđene za novu ploču. Među njima bilo je i onih koje su vremenom postale sinonim za samu muziku.
Evo pet kultnih pjesama koje zamalo nisu objavljene.
“(I Can’t Get No) Satisfaction” The Rolling Stones 1965.
Neodoljivi rif pjesme došao je Kit Ričardsu dok je spavao u motelu na Floridi. Usred noći, sa rifom u glavi i kasetofonom nadohvat ruke, pored kreveta, svirao je rif, mrmljao malo o tome kako ne dobija nikakvo zadovoljstvo, a zatim ponovo zaspao. Veći dio snimka je zabilježio njegovo hrkanje.
Sljedećeg dana, Ričards je snimak predao Miku Džegeru, koji je cijelo popodne sastavljao tekst. Kada je došlo vrijeme snimanja, Ričards je želio da rif svira duvačka sekcija. Ostatak grupe nije se složio i odlučili su da zarazni rif zadrže kako je smišljen na gitari. U tom trenutku, Ričards je zatražio da se projekat potpuno odloži, tvrdeći da zvuči previše jednostavno da bi ikada bio popularan. Bio je nadglasan.
Objavljena u originalnoj viziji pjesma „(I Can’t Get No) Satisfaction“ postala je prva stvar Rolling Stonesa koja se popela na vrh top lista i izvela ih na put ka jednoj od najprepoznatljivijih i najcjenjenijih grupa svih vremena. Pokazujući da najbolja muzika ne mora uvijek biti komplikovana ili namjerno osmišljena.
“Bohemian Rhapsody” Queen 1975.
Prava muzička inovacija „Boemska rapsodija“ je 6-minutna saga koja besprekorno spaja elemente opere, roka i strukturu orkestarske svite, sa četiri odvojena segmenta kombinovana u jednu pjesmu bez refrena. Ambiciozan projekat koji je izdavačku kuću EMI i brojne radijske di-džejeva doveo u dilemu da se pjesma uopšte objavi.
Pored dvosmislenog teksta, najveći problem pjesme bila je njena dužina. Bendovi poput Led Zeppelina objavljivali su duge pjesme, ali su ih obično pratile skraćene verzije „prilagođene za radio“. U slučaju „Boemske rapsodije“ bilo je nemoguće skratiti pjesmu na takav način.
Kako je većina popularnih di-džejeva pokazivala nevoljnost da promoviše takvu rapsodiju, budućnost pjesme je bila ugrožena. Ipak, Queen su istrajali sa ambicioznim planom. Pjesma je data Keniju Everetu, prijatelju Fredija Merkjurija i poznatom di-džeju sa neobičnim smislom za humor. On je odlučio da pušta segmente pjesme, intrigirajući slušaoce da čuju samo isječak. Plan je uspio, potražnja za pjesmom je rasla, a fanovi su poželjeli neobjavljen singl.
“Boemska rapsodija” ne samo da se ispela na vrh top lista i promijenila muziku s audio perspektive, već je njen promotivni video takođe odigrao ključnu ulogu u evoluciji muzičkih spotova. Sada je jedna od najpopularnijih i najprofitabilnijih pjesama svih vremena. Zamislite da “ rapsodija” nije ugledala svjetlost dana samo zato što šefovi na visokim položajima nisu bili voljni da eksperimentišu sa nečim novim…
“Billie Jean” Majkl Džekson 1983.
Kralj popa je od prvog trenutka pišući tu pjesmu znao da sprema hit. Nažalost, drugi u njegovom okruženju nisu osjećali baš isto. Majkl Džekson je morao dugo i naporno da se bori kako bi se pjesma našla na albumu „Thriller“.
Producent ploče, inače muzička legenda Kvinsi Džons, bio je veoma rezervisan prema pjesmi. Posebno mu se nije sviđala bas linija kompozicije. Džons je takođe želio da se ona preimenuje u „Not My Lover“. Džekson je odbio te prijedloge. Pošto Džons nije popustio, obojica su prestali da govore nekoliko dana. Kada su se tenzije smirile, Džekson je konačno ubijedio Džonsa da se složi sa njegovim planom i da uključe gitaristu Edija Van Halena, tvrdeći da će pjesma natjerati ljude da plešu i da je njegov instinkt ispravan. Džons je pristao i ostalo je istorija. “Bili Džin” će postati jedan od Džeksonovih najvećih hitova i jedna od dvije pjesme s albuma koje su dosegnule prvo mjesto na top-listama.
Pjesma se sama po sebi smatra fenomenom pop kulture, jer je u njoj Džekson prvi put izveo kultni „Moonwalk“. Rijetka pogrešna procjena poštovanog producenta prijetila je da promijeni tok muzike i pop kulture. Ponekad to dokazuje koliko se umjetnikov instinkt može na kraju isplatiti.
“Par godina za nas” EKV 1989.
Popularna beogradska grupa je u novosadskom studiju M snimila 9 pjesama vjerujući da ima dobar album poslije uspeha sa pločom “Ljubav”. Na preslušavanju u Beogradu prijatelj im je rekao da je sve dobro ali nemaju pjesmu koja bi promovisala album.
Producent Ted Jani je zamolio Margitu Stefanović da sa kasete pusti pjesmu koju nisu željeli da snime. Čuvši demo snimak prijatelj je uzviknuo: „To je pjesma A1“! Kako više nisu imali termina u studiju Radio Novog Sada otišli su u mali privatni studio na Fruškoj Gori i nekoliko dana kasnije donijeli pjesmu “Par godina za nas”.
Po njoj je nazvan najuspješniji album grupe, a ona je u mnogim anketama izabrana za najbolju rok pjesmu.
„Smells Like Teen Spirit“ Nirvana 1991.
Iako se Kurtu Kobejnu prije objavljivanja nije dopala, pjesma „Miriše kao tinejdžerski duh“ i njen ogroman uspjeh natjerali su ga da je još više prezire! Objavljena na albumu trija Nirvana „Nevermind“ i od tada je grandž rok himna. Čak i ljudi koji nisu fanovi grupe ili žanra odmah će je prepoznati nakon samo nekoliko sekundi slušanja.
Pjesma je inspirisana riječima Kobejnovog prijatelja da miriše na „Tin Spirit“, dezodorans koga sam Kobejn nije bio svjestan. Vjerujući da je njegov frend mislio na nešto drugo, autor je tu izjavu prepoznao kao povod za naslov pjesme. Kreativni proces je bio brz i buran, pa je grupa bila nezadovoljna gotovim snimkom, bez želje da se objavi. Bili su ubijeđeni kako „Smells Like Teen Spirit“ nema šansu na top listama.
Katapultirajući i Nirvanu i grandž žanr u mejnstrim, pjesma će ih učiniti superzvijezdama. Ironično, zbog toga je Kurt Kobejn još više mrzio pjesmu, osjećajući da zasjenjuje ostale Nirvanine radove i čini ih popularnim među demografskom grupom koja nije zaista razumjela njihovu poruku. Kobejn se plašio pomisli da je mora često izvoditi uživo.
Šta bismo mi bez ovih pjesama? Samo razmislite.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.