Morala je na posao. Kukao sam i molio da ne ide, a ipak je otišla. Prošlo je dosta vremena, a nje nema. Uglavnom sam spavao i smišljao adekvatnu kaznu za nju zato što sam bio sam. Mislio sam da meje napustila i osećao sam se nezaštićeno kao da sam sam na planeti, a samoću ne podnosim.
U jednom momentu se vrata otključavaju i imao sam šta da vidim. Jupi, moja Nina se vratila s posla. Lepa, doterana, mirišljava. Naravno da sam je zaskočio i mazila me je da nadoknadi odsustvo u stanu. Video sam da je umorna i gladna. Nije stigla ništa da skuva, ali kao što sam i pomislio – naručiće nešto. Posle nekog vremena neko je zazvonio na interfon.
Kao pravi pas čuvar zalajao sam iz sve snage i već sam osetio miris neke dobre hrane. Nina je otvorila vrata, bila je dostava. Kutija, a u njoj ukusna mirišljava piroška. Nina je postavila na sto pirošku naravno. Stavila je u tanjir, što je iz njenog ugla greška, ali iz mog ….mmmm uživanje. Ja sam čekao taj sekund da izađe iz kuhinje. Tako je i bilo.
Otišla je do dnevne sobe, a ja sam za tih 60 sekundi pojeo pirošku celu. Samo koru sam joj ostavio. Kad je došla da jede imala je šta da vidi. Samo se nasmejala, a meni dala znak da sam slobodan i da ne snosim nikakve posledice. Tako je Nina ostala bez hrane, a ja dobio potvrdu da sam najpametniji i glavni u kući.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.