Banjalučko gostoprimstvo

Samo što gostoprimstvo, za razliku od broja noćenja, ne možete izmjeriti tabelom. Možete ga izmjeriti onim prvim utiskom koji gost ponese kući.

Evo primjera od prije neki dan. Grupa mladića iz Ciriha došla je u Banjaluku na momačko veče. Prijatelji su budućem mladoženji kupili prsluk od ovčje vune i košulju. Obukao je to i izašao u grad. Negdje bi se ljudi nasmijali i nastavili svojim putem. Kod nas je to bio razlog da pola grada zuri. I to nije problem.

Problem je što je odjeća postala razlog za sumnju. Najprije policijska kontrola. Zatim zabrana ulaska u klub. Pa onda još jedna policijska kontrola. Ovoga puta pod rotacijom. Obrazloženje? „Upadate u oči.“

Ta jedna rečenica možda bolje opisuje naš odnos prema svemu drugačijem nego neka sociološka analiza. Problem je kada se razlikuješ. Ne moraš biti pijan. Agresivan. Ne mora kršiti zakon. Dovoljno je da obučeš vuneni prsluk usred ljeta.

Naravno, policija ima pravo da provjeri svakoga ako procijeni da za to postoje razlozi. I noćni klubovi imaju pravo da odrede pravila oblačenja. Ali kada gost iz druge države ode kući sa pričom da ga je policija zaustavila zato što “upada u oči”, a klub nije pustio unutra zbog odjeće za momačko veče, onda se treba zapitati kakvu sliku ostavljamo. Jer turizam nisu samo ćevapi i fotografije sa Kastela.

Turizam je osjećaj da si dobrodošao. Mi, međutim, već godinama vodimo politiku u kojoj se uspjeh mjeri brojem dolazaka, a ne kvalitetom iskustva. A iskustvo i doživljaj su najbolja ili najgora reklama.

Jer, neće turista pričati koliko je bilo noćenja u statistici. Pričaće kako su ga dočekali. Gostoprimstvo nije slogan. Počinje kada možeš da šetaš, a da nisi glavna atrakcija ulice. Ili razlog za rotaciju.

Bonus video