Ponekad je za takve podvige sreća važnija od obrazovanja, strategije i pronicljivog planiranja. Ponekad nije loše u takvim poduhvatima biti smatran idiotom.
Upravo zato evo legende o samozvanom lordu Timotiju Deksteru (1747-1806). Biješe to američki biznismen, poznat po svom ekscentričnom ponašanju i pisanju. Obogatio se brakom i nizom nevjerovatno uspješnih investicija, pa raskošno trošio svoje bogatstvo.
Kada je imao 16 godina napustio školu pa kao šegrt kod kožara u Njuberiportu, Masačusets, oženio se 32-godišnjom Elizabet Frotingem, bogatom udovicom. Njenim novcem kupio vilu u čijem je podrumu otvorio radnju, prodajući pantalone, rukavice, kože i kitovu mast od losove kože.
Tokom Američkog rata za nezavisnost kupio je, na podsmijeh drugih trgovaca, velike količine devalvirane kontinentalne valute, koja je u to vrijeme bila bezvrijedna. Na kraju rata, vlada SAD je nadoknadila svoje obveznice po jedan procenat nominalne vrijednosti, dok je Masačusets isplaćivao svoje obveznice po nominalnoj vrijednosti. Njegova investicija mu je donijela značajan profit. Izgradio je dva broda i započeo izvozni posao ka Karibima i Evropi.
Odlučio da se bavi međunarodnom trgovinom, a sebe zamišljao kao lukavog trgovca. Kolege trgovci su mu se rugali zbog njegove gluposti. Dobio je nadimak najsrećniji idiot! Jednom prilikom su se dogovorili da se pred njim šale o tome da su karipskom arhipelagu hitno potrebne Biblije i rukavice. Dekster nije imao pojma o tamošnjoj vrućoj klimi, pa je kupio 40.000 pari vunenih rukavica i 40.000 primjeraka Biblije. Zahvaljujući nevjerovatnoj sreći, dolazak Deksterovih pošiljki poklopio se sa porastom vjerskog pokreta u Zapadnoj Indiji, tako da su svi primjerci prodati sa 100% profitom.
Zahvaljujući još većoj sreći, pristiglim misionarima su bile potrebne Biblije, a stanovnicima Kariba debele knjige su bile rješenje za najezdu pacova. Pošiljka vunenih rukavica poklopila se sa dolaskom flote ruskih trgovačkih brodova u tamošnje luke, gdje su njihovi trgovci otkupili sve rukavice jer je ruska hladnoća nezamisliva bez rukavica.
Timoti je greškom gomilao kitove kosti, ali ih je na kraju profitabilno prodao kao držače za damske korsete.
Pošto je bio neobrazovan, njegov poslovni smisao se smatrao neobičnom srećom. Konkurenti su mu iz šale savjetovali da pošalje grijače za ležajeve – koji su se koristili za grijanje kreveta tokom hladnih zimskih perioda u Novoj Engleskoj – radi preprodaje u tropsko područje. Ovaj savjet je bio namjerna taktika rivala da ga bankrotiraju. Kapetan njegovog broda ih je sve prodao lokalnoj industriji melase kao kutlače i ostvario lijep profit.
Zavist trgovaca prema Deksterovoj sreći motivisala ih je da da ga nagovore da uloži sav svoj novac u transport uglja do Njukasla, u Engleskoj. Dekster nije imao pojma da je Njukasl engleski centar industrije uglja, pa je iznajmio desetine jedrenjaka, natovario ih pensilvanijskim ugljem i poslao preko Atlantika. Umjesto da postane predmet podsmijeha cijelog svijeta, Deksterova sreća se ponovo osmjehnula.
U Njukaslu je izbio masovni rudarski štrajk, rudnici su ispražnjeni, a zalihe crnoga zlata u regionu se opasno smanjile. Kada su Deksterovi brodovi stigli u Njukasl, sve pošiljke su odmah razgrabljene, a „srećni idiot“ je ostvario ogroman profit, postavši dvostruko bogatiji nego ranije. Nevjerovatna sreća ponekad hoće glupe osobe.
Iako jedva obrazovan i pismen, Dekster je sebe smatrao „najvećim filozofom u poznatom svijetu“ pa kao takav napisao knjigu „Krastavac za one koji znaju“. Tu je Timoti iznio svoje stavove o raznim temama. Postala je poznata po neobičnim pravopisnim i gramatičkim greškama i što nije sadržala nikakvu interpunkciju. Čudom, dobro se prodavala, ali čitaoci su se žalili zbog nedostatka interpunkcije. Kao odgovor, Dekster je 8 puta obnovio svoju knjigu, takođe bez interpunkcije, ali posljednjih 11 stranica je bilo ispunjeno samo zarezima, tačkama, apostrofima itd, sa napomenom čitaocima da ih ubace u tekst kako smatraju da je prikladno.
Za kraj pikanterija dostojna Dekstera. Lažirao je sopstvenu smrt da bi vidio kako će ljudi reagovati. Oko 3.000 ljudi je prisustvovalo lažnom bdijenju. Pošto nije vidio svoju ženu kako plače, ustao iz sanduka, priznao prevaru i nakon ceremonije štapom pretukao suprugu, jer nije dovoljno oplakala njegovu „smrt“.
Urnebesno! Nisam siguran koliko je ovaj čovjek bio glup… Prosto pravi preduzetnik…Da je danas živ, bio bi bilioner.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.