Iz našeg ugla

Institucije bez odgovora

Slučaj prijave protiv policijskog komandira iz Banjaluke otvorio je mnogo šire pitanje od sudbine jednog postupka.

Institucije bez odgovora
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Otvorio je pitanje povjerenja u institucije koje bi morale štititi zakon, ali i građane. Mladić tvrdi da je u policijskoj stanici bio ponižavan, pretučen i zastrašivan, dok policijski komandir sada njega prijavljuje za lažno prijavljivanje. Istinu će na kraju morati utvrditi nadležne institucije, ali javnost s pravom očekuje da se to desi brzo i transparentno.

Problem nastaje onda kada institucije ćute. Tužilaštvo potvrđuje da je predmet zaprimljen i dodijeljen postupajućem tužiocu, ali se ne zna kada će i na koji način biti preduzeti prvi konkretni koraci. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, uprkos brojnim pitanjima, još nije objasnilo da li je pokrenut unutrašnji postupak niti da li je razmatrana suspenzija policijskog službenika.

A pravilnik MUP jasno predviđa da se unutrašnji postupak može pokrenuti ne samo na osnovu prijave, već i na osnovu saznanja iz medija. Drugim riječima, institucije imaju mehanizme, samo je pitanje da li imaju volju da ih koriste.

U međuvremenu se pojavljuju i novi navodi o policijskom nasilju, uključujući slučaj muškarca iz Banjaluke koji tvrdi da je pretučen u dvorištu vlastite kuće. Sve to dodatno pojačava zabrinutost javnosti.

Da problem nije izolovan pokazuje i posljednji izvještaj Evropskog komiteta za sprečavanje nečovječnog postupanja (CPT), u kojem se navode prijave o fizičkom zlostavljanju uhapšenih i pritvorenih osoba u više gradova, uključujući Banjaluku. U istom dokumentu upozorava se i na pasivnost tužilaštava u procesuiranju takvih slučajeva.

Upravo zato je ovaj slučaj važan test za institucije. Ne samo zbog jednog mladića ili jednog policijskog komandira, već zbog poruke koju šalju društvu. Jer država u kojoj se optužbe o policijskom nasilju ne istražuju brzo i ozbiljno rizikuje da izgubi ono najvažnije, a to je povjerenje građana.