Sumnjamo da će se tako lako otarasiti novinarstva, jer kada taj „virus“ uđe u mozak, teško ga se riješiti.
Ali, pošto želimo Sinišu u svoj onoj njegovoj snazi, drčnosti i odlučnosti, možda i jeste pravi trenutak da to pokaže i na nekom drugom poslu.
Novinarstvo će svakako izgubiti, ali će neka druga branša mnogo dobiti.
U „EuroBlic“ je došao 2000. godine. Dakle, u vrijeme kada su se vijesti još slale u štampariju na papiru, a tekstovi nosili uredniku u fascikli.
Počeo je kao sportski novinar, potom postao urednik sporta, a od 2015. godine preuzeo je odgovornost za uređivanje „EuroBlica“. U međuvremenu se naša medijska kuća mijenjala zajedno s njim.
Prošao je kroz godine u kojima se novinarstvo mijenjalo iz temelja. Ispratio je generacije novinara koji su dolazili, učili, griješili, napredovali i odlazili svojim putevima.
Nekima je bio prvi urednik. Nekima, možda, najteži urednik. Nekima mentor. Nekima, vjerovatno, i noćna mora.
Ali svima je bio – Siniša.
Radio je u vremenu u kojem nije uvijek bilo lako biti urednik. Nije bilo lako voditi medij, donositi odluke, trpjeti pritiske, odgovarati za ono što objavimo i istovremeno sačuvati ono najvažnije – da redakcija ostane svoja.
„EuroBlic“ i „Srpskainfo“ godinama su insistirali na tome da budu na strani čitalaca, a ne političkih i drugih centara moći. I sam Siniša je u svojim kolumnama to naglašavao – da redakcija ne pripada ni vlasti ni opoziciji, već čitaocima.
Siniša, želimo ti sreću u onome što dolazi.
„EuroBlic“ ostaje tvoja kuća, u kojoj si uvijek dobrodošao, a ne sumnjamo da ćeš nam i dalje biti najveći dobronamjerni kritičar – naravno, uz one tvoje, svima drage „pristojne riječi“.
Novine i portali koji nikoga ne nerviraju vjerovatno ne rade svoj posao baš najbolje.
Hvala, uredniče!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.