Zajedno sa roditeljima izbjegao je pakao Drugog svjetskog rata i preselio se u Los Anđeles, grad u kojem će ostati do kraja svog života, 1994. godine.
Do svoje pedesete godine, Bukovski je bio najobičniji propalitet i otpadnik, alkoholičar i klošar koji je pisao pjesme koje nisu interesovale nikoga. Izdržavao se radeći najgore fizičke poslove. Kao književnikaotkrio ga je 1973. godine Džon Martin, vlasnik izdavačke kuće “Black Sparow Press”. Prije nego što je u 73. godini umro od leukemije, Bukovski je za nepunih dvadesetak godina objavio šest romana, 45 knjiga poezije i kratkih priča, kao i scenario za film Barska mušica (1987.) u kojem su glumili Miki Rork i Fej Danavej.
Fej je jedno vrijeme bila jedna od mnogobrojnih žena i prijateljica po piću sjedokosog satira, koji je postao jedna od najsvijetlijih ikona andergraund kulture. Osamdesetih godina Bukovski postaje kultna figura u Americi i Evropi. Njegove književne večeri i predavanja širom svijeta postaju prestižno mjesto za ljubitelje literature iz kojeg kuljaju alkohol i orgije. Bukovski je kroz Henrija Kinaskog, svoga alter ega, opisivao dešavanja iz svog burnog života bitnika koja su uglavnom bila povezana sa pićem i seksom. Mnogobrojne kratke veze sa ženama ovjekovječio je u romanima Žene, Zabeleške jednog pokvarenjaka i Šund.
Po njegovim djelima snimljen je i veoma dobar film Priče o običnom ludilu, u kojem se Ben Gazara našao u ulozi Bukovskog.
Žan Pol Sartr i Žan Žene proglasili su ga najvećim pjesnikom Amerike XX vijeka. Njegov dionizijski raskalašni život vjerovatno će tek biti slavljen u holivudskoj pop mitologiji. Stoga je i epitaf “Nepokušavaj!”, na grobu Bukovskog, lapidaran i simboličan.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.