Djeca u Banjaluci taoci političara

Zatvaranje Gradskog olimpijskog bazena, preciznije rečeno Incelovog bazena, zbog nedostatka osnovnih uslova za rad još jednom pokazuje kako borba za političke poene u Republici Srpskoj ima prednost nad stvarnim potrebama građana.

Dok bazen u Sarajevu godišnje dobije skoro 3 miliona maraka, banjalučki jedva polovinu tog iznosa – ako i toliko. I tu je kraj svake priče o tome koliko se troši.

Ali, politička bara u Banjaluci toliko je zamućena da građani više ne znaju kome vjerovati. Kao neko ko je godine proveo na Incelovom bazenu, a potom i na ovom sadašnjem GOB-u kristalno jasno vidim kada je sve krenulo nizvodno, a to je bilo onog trenutka kada je vlast izgubila Banjaluku.

I u toj mutnoj vodi jasno se nazire ko je punoglavac koji slijepo pliva, a ko žaba koja se dobro snalazi na površini i kroči po tuđim leđima.

U takvom odnosu snaga, najmlađi plivači, vaterpolisti i sportski kolektivi ostaju bez prostora za trening, bez plana i sigurnosti. Republika koja se diči sportskim talentima i patriotizmom, očigledno je odavno podijelila građane na one koji su joj bliski i na “izdajnike”, a djeca u Banjaluci očigledno su rođena u pogrešnom gradu i u pogrešno vrijeme.

I tako će izgleda biti zauvijek, jer kritične mase koja bi se bunila nema, pa ni onda kada su ugrožena prava djece.  Nije se niko bunio ni za mnoge druge stvari u kojima je novac građana odlazio preko noći u političko tajkunske džepove, a istovremeno slušao priče o patriotizmu i otcepljenju.

Dok vladajuća većina u Banjaluci uporno šalje saopštenja i plasira spinove o navodnoj brizi za građane, bazen u kojem treniraju djeca i sportisti ponovo se zatvara zbog – nebrige i nemara.

GOB nema osnovne uslove za rad – nema para za struju, grijanje, hemikalije, ni spasioce.

Vladajući nisu nesposobni, oni su samo fokusirani na ono što njima donosi korist, a to nisu sportisti, niti zdravlje djece. Umjesto rješenja, nude krivce. Umjesto plana, lažne objave. A djeca čekaju. Ponovo.