Iz našeg ugla

Hladan vetar poljem piri

Narodna pjesma “Hladan vetar poljem piri” spada među one kojima se autor ne može lako utvrditi.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Najpopularniju verziju ove pjesme snimila je Divna Đoković sa sekstetom “Skadarlija” 1981.godine. Divna Đoković rođena Radić glumačku karijeru je počela u Narodnom pozorištu 1935. godine. Prvu ulogu je ostvarila u Ibzenovoj drami Divlja patka. Ubrzo je osvojila stipendiju kraljice Marije koja joj je omogućila školovanje u Beču, gdje je završila opersko pjevanje i majstorsku školu za dramsku umjetnost na Državnoj muzičkoj akademiji i Akademiji pozorišne umjetnosti.

Najpoznatija je po ulozi Koštane u istoimenoj drami koju je tumačila od 1939. do 1960. godine u Narodnom pozorištu, a snimila je i ploču sa muzikom iz predstave Koštana. Bavila se i pedagoškim radom kao asistent i profesor dikcije. Napisala je knjigu Osnovi recitovanja za amatere. Njen suprug je bio MilanĐoković dramski pisac i upravnik beogradskog pozorišta. Umrla je januara 2005. u Beogradu.

Komemoracija je održana u Narodnom pozorištu 19. januara 2005. godine.Prisutna je u srpskom glumištu od 1935. godine, kada je, kao slušalac Glumačke škole Narodnog pozorišta u Beogradu, nastupala kao Hedviga u drami Divlja patka Henrika Ibzena. Već tada je kao dominantna svojstva njene glume kritika izdvojila prirodnost, zrelu i lijepu dikciju. Za mladu, dvadesetogodišnju umjetnicu bio je to više nego sjajan debi: nastupala je ravnopravno, ne ostavši ni jednog trenutka u zasenku, sa tada najuglednijim članovima beogradskog Narodnog pozorišta, sa Marijom Tobarskom, Aleksandrom Zlatkovićem i Franom Novakovićem.

Potom je Divna Đoković nastavila školovanje u Beču, gdje je studirala na Državnoj muzičkoj akademiji i Akademiji pozorišne umjetnosti. Iz Beča je donela diplomu operskog pjevanja i Majstorske škole za dramsku umjetnost. Kritika je, pored kristalno čiste intonacije, uočila ljepotu njenog soprana, kao i glumačku sigurnost. Takođe, Divna Đoković bila je dobitnik diplome na Međunarodnom konkursu pjevača u Beču, 1938. godine.

Po povratku sa studija u Beču, septembra 1938, Divna Đoković angažovana je kao članica Opere Narodnog pozorišta u Beogradu i u tom svojstvu pjevala je niz uloga: Zibel u Faustu Šarla Gunoa,Karubin u Figarovoj ženidbi Volgfganga Amadeusa Mocarta, Amor u Orfeju Kristofa Vilibalda Gluka, Lučijeta u operi Četiri grubijana Ermana Folf–Ferarija itd. Naporedo, počilje da nastupa i u dramskim predstavama. Najpre je tumačila ulogu Zine u komadu Direktor Čampa Jože Kranjca, a potom, 1939. godine nastupala je kao Koštana u istoimenom pozorišnom komadu s pevanjemBorisava Stankovića. To će biti njena životna uloga, koju će interpretirati punih dvadeset i sedam godina na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. Divna Đoković je u svojoj umetničkojdelatnosti posebnu pažnju poklanjala recitovanju. Zajedno sa glumicom Mirom Bobić i pijanistkinjom Olgom Popov izvodila je više od dvadeset stilskih obrađenih poetsko-muzičkih recitala.Interpretirajući samo poeziju naših pesnika, umetnice su nastupale na više od hiljadu koncerata u zemlji i inostranstvu (SAD, Velika Britanija, Austrija, Bugarska, Rumunija i dr.). napisala je i knjigu Osnovi recitovanja za amatere. Tokom svoje umetničke karijere Divna Đoković bila je zapažena i kao interpretator naših narodnih pjesama na programima Radio-Beograda, uspevši da ostvari prefinjen stilizovani izraz.

Hladan vetar poljem piri

Hladan vjetar poljem piria na zemlju pada noć.Iz oka mi suza blistajer od tebe moram poć.

Ah, ne idi, ne idi, ostani tumoja mila draga na mom srdašcu.čovjek ne poznaje srećudok u njemu ona spi.

A kada je on izgubiza njom gorke suze li.Bolujem, patim, u čežnji mremjer ja žarko ljubimonu koju nesmijem.