Iz našeg ugla

Kad penzija zarati sa slaninom

Penzioneri u Federaciji BiH danas će dobiti penziju za septembar...

Kad penzija zarati sa slaninom
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Onima sa najnižim primanjima na račun će leći 600, a onima koji primaju prosjek 760 KM.

Najstariji građani Srpske penzije će dobiti oko 10. septembra… Sad bi njihov lider rekao – privilegija, jer će prvi biti namireni iz budžeta?! Budiboksnama, šta čovjek reče, pa ostade živ…

Jer, ti isti „privilegovani“ penzioneri u Srpskoj na ime najniže penzije dobiće 330 KM, dok oni koji su dobacili do prosjeka, mjesec premeću sa 651 KM!

Dakle, njihove kolege iz Federacije mjesečno na raspolaganju imaju 270, odnosno 110 KM više… S tom razlikom što su najstariji u susjednom entitetu ove godine od svoje države dobili i jednokratnu pomoć. Penzionerima sa najnižim penzijama na račun je leglo po 250, a onima sa najvišim po 100 KM. Pride, pojedini kantoni i gradovi su svojim najstarijim sugrađanima davali dodatne jednokratne pomoći, ko je koliko mogao…

A „privilegovanim“ penzionerima u Srpskoj njihova država od početka godine penzije poveća za ukupno 9%. Od toga, 3% od prošlog mjeseca, pa najsiromašniji dobiše nepunih 10, a oni osrednji nepunih 20 KM?!

I jedni i drugi, taman toliko da pošteno ne mogu ni da se najedu…

Naravno, nisu ni penzije u Federaciji bogzna šta, ali su, u odnosu na Srpsku tolike, da naši penzioneri za njima uzdišu.

Ništa čudno, s obzirom na to da tamošnji penzioner koji prima „minimalac“, kolegu odavde godišnje šije za cijelih 3.240 KM… Malo li je!

I onda se vlast u Srpskoj, pa čak i prvi penzioner Srpske, ljute što su najstariji ogorčeni svojim standardom. Što javno govore da jedva preživljavaju sa 300-400 KM, što ne kriju da im voda krene na usta kad neko pomene čajnu kobasicu i slaninu, a oni oko ovih proizvoda samo mogu da obigravaju kao mačak oko vruće kaše… Što je iz mjeseca u mjesec sve više onih koji, nemajući kud, progutaju ponos, pa se sa plastičnom kanticom u ruci zapute ka nekoj javnoj kuhinji. Po tanjir čorbe i komad hljeba…

Šta reći, osim, nedo bog nikome da dočeka takvu „privilegiju“!