Da postoji odgovornost, za svaku grešku koju su u proteklim godinama napravili, ne bi ostala ni trećina zaposlenih u ionako prenatrpanim kancelarijama.
Ovaj glomazni aparat u kojem se poslije svakih izbora zaposli buljuk stranačkih uhljeba, botova i “kontrolora” glasača, jedna je od najvećih pijavica na leđima naroda.
Ali, narod je toliko izmučen da više i ne primijeti da su mu svu krv odavno isisali. Zarad ćevapa, kile brašna, par procenata na mizerne penzije i plate, znamo odavno šta se radi.
Primjer porodice Lalić koja je nakon dugogodišnjeg sudskog spora do kojeg da je ovo normalan sistem, nije ni smjelo doći, najbolje prikazuje rad raspalog državnog aparata.
Da sistem radi po zakonu, odmah po saznanju da je Lalićima fiktivno i na prevaru oteta zemlja trebali su biti pohapšeni svi u lancu. Ali avaj. Sreća je pa je ova porodica uspjela vratiti svoju zemlju u Banjaluci i tako spriječiti dobro osmišljenju prevaru u kojoj su učestvovali mnogi.
Prvo su Lalićima oteli zemlju falsifikujući izbjegličku dokumentaciju vlasnika Nikole Lalića i dajući tako punomoć sada pokojnoj Vesni F. jako dobro poznatoj svima koji su u kritično vrijeme radili u Gradskoj upravi Banjaluka. Sa falsifikovanom izbjegličkom legitimacijom Vesna F. odlazi kod notarke Danice Stupar. Ništa nije bilo sporno, čak ni to što je izbjeglička dokumentacija iz prošlog vijeka. Kasnije će notarka reći da je sve bilo u skladu sa zakonom. Naravno da jeste, sve je u skladu sa zakonom u Republici Srpskoj. I istraga koja se vodila protiv notarke pokazala je da je sve bilo u skladu sa zakonom, odnosno da nema dovoljno dokaza da je učinjeno krivično djelo.
Zemlja Lalića je ubrzo prodana trećim licima i to za mizeran iznos, a za prevaru porodica saznaje sasvim slučajno i godinama kasnije. Tokom suđenja kupci su se na ročištu pred sudijom pravdali kako je zemlja njihova, jer je, pazite sada, godinama uživaju i obrađuju.
Iako im je u skladu sa zakonom bilo poznato da mogu biti sankcionisani zbog lažnog svjedočenja, ti kupci se nisu dvoumili da lažu. Ali, pogađate, u skladu sa zakonom nisu kažnjeni za laž.
I sada kulminacija svega, kada su potrošili svoj novac i vrijeme i život da dokažu ono što im je po zakonu pripadalo, Laliće je šokiralo da za porez za zemlju moraju platiti 11.000 maraka.
Uhljebski aparat kakva je Poreska uprava Republike Srpske naravno da ne zna kroz šta su sve prošli Lalići, ali čudi da ne znaju da je 10 godina zemlja bila u vlasništvom drugih osoba.
Pa valjda smo platili desetine miliona maraka za te informacione sisteme kojima su uvezane državne institucije. Recimo katastar i poreska uprava. Ili ako nisu, pa dajte neku ponudu, uzmite po milion na kafu i za to da se ne brukate više.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.