Građani Republike Srpske pored sve muke koja ih svakodnevno snalazi u plaćanju redovnih životnih obaveza, nisu ni svjesni koliko novca izdvajaju za rubriku propale istrage tužilaca.
Bio je fino i povučeno dijete, ništa nije slutilo da je kadar počiniti takav zločin... Bio je malo čudan mladić, ali ni sa kim nije bio u zavadi, pa niko ne može da se načudi šta mu bi pa da uradi to što je uradio... Bio je kulturan i miran čovjek za kojeg se, na prvi pogled, ne bi reklo da bi i mrava mogao da zgazi...
“Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi umijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.” Mak Dizdar
Sve se plaća. Vrtić, struja, voda, grijanje, benzin, predstave, kino. Građani bi jedino relevantan sadržaj u medijima džaba.
I pored budžeta od 56 miliona maraka, naš predsjednik je veoma skroman čovjek.
„Ili ćemo se dogovoriti, ili ćemo otimati!“ Ovo su, licem na Prvi maj, poručili lideri Saveza sindikata Republike Srpske, i to svima po spisku: i Vladi RS, i poslodavcima, a bogme i radnicima.
Mnogo stvari se sređivalo pred Srpska open. Brzinom svjetlosti, ono što nije rađeno godinama, za samo nekoliko mjeseci, Grad Banjaluka je sredio ili pokušao da sredi.
I sama se pomalo čudim što ostavljam naslov od pola rečenice, ali znate i vi da smo često nedorečeni zbog nekog neobjašnjivog nemira u nama.
Svake godine dolaskom ljepšeg vremena dešava se sve više teških saobraćajnih nesreća na putevima u Srpskoj.
Epitet „kraljevski“ klub decenijama se veže uz Real Madrid i narodu se odomaćio kao da su sekcije Madriđana moćnici i gospoda.
„Potpuno je jasno da se radi o brutalnom napadu na ustavni poredak od strane stranca u našoj državi na poziciji visokog predstavnika. Odbacujemo nametanje ustava i okupacionu vlast.“
Ne znam da li se to može nazvati srećom, ali otac mi je, kad sam bio dječak, bio na čelu ustanove "Adrija".
U neka druga vremena, sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, posebno one „posebne“, držale su prikovanim za ekrane većinu običnog svijeta.
Pred nama je Međunarodni praznik rada, koji u Srpskoj i BiH, nažalost, ima sve manje smisla.
Opet taj Doboj! Ajd što su udarili kamen temljac za novu sportsku dvoranu, pa onda srušili staru, potrošili milione, a nisu izgradili ništa. Ajd što su budžet grada zavalili u milionske kredite, a plate u javnom sektoru kasne skoro godinu dana. Ajd što se po Doboju javno priča o “skupljanju glasova” za SNSD… Ali ni to nije sve!
Završen je teniski spektakl “Srpska Open” u Banjaluci koji je trajao od 16. do 23. aprila.
Koliko puta ste satima ili danima bezuspješno čekali, da vam na vrata pokuca ili na sastanak, na dogovoreno mjesto, dođe majstor, serviser, zidar, tesar, kosac trave, vodointalater, mehaničar, zanatlija...
Grupica ogorčenih ljudi okupila se juče ispred kuće Željka Dubravca, narodnog poslanika koji je iz DNS prešao u Narodni front.
Istina je da su mnogi željeli da na teniskom terenu vide teniskog maga Novaka Đokovića. Istina je da ih nijedan drugi meč i neki drugi teniser, koliko god dobar bio, nije zanimao.
Nedavno je u Beogradu održana nedjelja austrijskog filma, posvećena između ostalog i slavnom glumcu Arnoldu Švarcenegeru.