Vozač je, dakle u 16 časova, ili što bi se reklo u po bijela dana, pijan, za volanom mercedesa, udario dijete. U centru Banjaluke.
Vozač iz ovog slučaja imao je 2,52 promila alkohola u krvi. Da pojasnimo: To je stanje ozbiljnog pijanstva. To nije čaša vina uz ručak. To je svjesna, gruba neodgovornost. Znači, u to doba dana, kada djeca i građani šetaju po trotoarima i prelaze ulice, idu sa posla, idu u market i slično, neko “mrtav” pijan sjedi za volanom i vozi kroz grad.
Opet se postavlja ono klasično pitanje: Ko je odgovoran?
Svi koji trpe, ćute i sliježu ramenima. Svi koji okreću glavu i odmahuju rukom kad vide vozača koji „malo pijan“ sjeda za volan. Svi koji kažu „ma neće njemu ništa“, „to je mercedes“. I tako svakog dana, dok neko ne strada. A onda, do sljedeće nesreće. I tako u krug.
Ovaj slučaj nije izuzetak. On je ogledalo. Ogledalo jednog društva u kojem vozači divljaju po putevima, kao da su njihovo vlasništvo. Gdje se noću pretvaraju u trkače bez staze, a danju u bahate gospodare ulica.
U Banjaluci, gotovo svakodnevno možete svjedočiti “divljanju“ automobila po ulicama. Po naseljenim zonama vozi se kao po auto-putu. Alkohol i vožnja nisu „greška“. To je svjesna odluka. Nema opravdanja, nema ublažavajućih okolnosti. Ne postoji dovoljno dobra priča kojom se može objasniti zašto neko vozi pod uticajem alkohola u sred bijela dana. I ne postoji više strpljenja da se ovakvi slučajevi tretiraju kao „incidenti“.
Vozač sa 2,52 promila nije samo prekršio zakon. On je javno pokazao koliko malo vrijedi ljudski život u ovoj sredini. I nije jedini. Takvih je mnogo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.