Aman, dokle više?
Sve se u ovoj zemlji svelo na „pokazivanje mišića“, ko je jači, bolji, ima više glasova i pristalica, odbornika, poslanika. Sve se svelo na demagogiju ko više pomaže, izdvaja, daje, uplaćuje.
Sve se u ovoj zemlji svelo na „pokazivanje mišića“, ko je jači, bolji, ima više glasova i pristalica, odbornika, poslanika. Sve se svelo na demagogiju ko više pomaže, izdvaja, daje, uplaćuje.
Funkcionere u Republici Srpskoj imenuju na osnovu stranačke knjižice, a smjenjuju na nezakonit način.
Bosanska Dubica je posljednjih godina bila poznata kao rodno mjesto Tihomira Stanića i biznismena Filipa Ceptera, koji je u njemu sagradio velelepan hotel. No Dubica krije misterioznu tajnu.
Stresno je bilo slušati ispovijest majke, koja trpi neviđene torture od radnika Centra za socijalni rad Banjaluka.
Srećan je onaj ko zna gdje su granice njegove otadžbine. Tako, ili tako nekako, pjevao je banjalučki pjesnik Boro Kapetanović, ratnih devedesetih: kad se ginulo za Republiku Srpsku, a pojma nismo imali gdje Republike Srpska počinje, a gdje završava.
Decembar je, po pravilu, jedini mjesec u BiH u kome političari intenzivno pričaju o parama, platama, porezima, budžetima i ekonomskim politikama. Zahvaljujući Amerikancima i Evropljanima, decembar je postao i mjesec Izbornog zakona.
Radnici pojedinih zdravstvenih ustanova u Banjaluci zadovoljno trljaju ruke jer im je na račune već leglo 500 KM, koje su iz gradskog budžeta dobili kao nagradu za doprinos u borbi protiv epidemije korone.
Jedna od najznačajnijih ličnosti Republike Srpske, bio je istoriograf autohtonističke škole Jovan I Deretić, koji je preminuo ove godine u junu mesecu u Beogradu.
Vrijeme je posta. A on nije samo uzdržavanje od mrsne hrane. Post znači i uzdržavanju od rđavih misli, znači više molitvi i dobročinstava. I tu se krije caka, prepreka na kojoj mnogi padaju.
Količina patriotizma u Republici Srpskoj koju svakodnevno zagovaraju političari direktno je proporcionalna razmjerama korupcije koju isti čine, nesmilosrdno pljačkajući novac od građana.
Svakodnevno poskupljene namirnica i goriva, nezaposlenost, korupcija, odlasci ljudi “trbuhom za kruhom”… Slika je BiH, koju politički lideri svakodnevno nastoje zamagliti krupnim političkim temama.
Zdravstveni radnici u Banjaluci konačno dobijaju obećanih 500 KM, i to je najvažnije. Da li je trebalo novac dati svima ili podebljati iznos samo onima koji su ginuli u kovid ambulantama, pitanje je oko koga se javnost nikada neće složiti. Ali to je već davna prošlost.
Premlatio ženu pa je izbacio iz kuće, udarao suprugu šakama i nogama, djeca sve gledala - ovakve potresne sudbine uvijek su među najčitanijim novinarskim tekstovima.
Crni petak, odnosno sada već popularni "Blek frajdej", kod naših trgovaca izgleda otprilike ovako: Butik plati reklamu u kojoj se hvali da ima popuste do 40 odsto, a u radnji sa tim popustom zapravo možeš da kupiš samo majicu kratkih rukava i to jedan brend. Ostalo je sniženo 20 odsto, a ponuda standardna – loša i skupa.
Može li se živjeti u braku u kojem supružnici borave pod istim krovom, ali ne razgovaraju, ne dijele zajedničke brige, ne odlaze zajedno na putovanja, ne slave zajedno rođendane i praznike, niti posjećuju rodbinu i prijatelje svog supružnika?
Upravo sam prošao pored gradilišta i čuo radnike koji pričaju na arapskom. Nije problem, nego sam se iznenadio.
“Da li će budućnost nalikovati prošlosti otkrivajući nam bezvremensku istinu o svim ratovima”, kako je govorio Tacidis, da li je rastuća bipolarnost SAD i Kine novi kontekst međunarodnog rivalstva starog koliko i sama istorija, i da li savremeni svijet ulazili u novi hladni “Cold war 2.0” dok Tajvan postaje sinonim za Zapadni Berlin!?
Sujeta, ponos, politički nemar za one koji su ih birali ili jednostavno nebriga za grad u kojem žive. Mnogi ovako tumače rad Skupštine grada Banjaluka, koja se svela na sve samo ne na mjesto gdje se bori za bolji život građana.
Srpski filozof i mistik Dimitrije Mitrinović rođen je 21. oktobra 1887. godine u selu Donji Poplat, blizu mjesta Stolac u Hercegovini.
Osnovno obrazovanje uzimamo zdravo za gotovo, pa nam je teško povjerovati da u 21. vijeku imamo na hiljade stanovnika koji nisu završili obaveznu školu.