Magazin

Magična moć minerala, biljaka i moderne medicine (78): Gojaznost

Doktor Džuls Herš (1927-2015), sa Univerziteta Rokfeler, objavio je važne radove koji dokazuju da smanjenje masti u ishrani povećava sve faktore rizika za srčane bolesti, gojaznost, bolesti metabolizma i drugo.

FOTO: WION/YOUTUBE/SCREENSHOT

Naravno, ni njegov rad nije ništa promijenio. Pomenuti Britanac, Kevin V. Smit, tada je stupio na scenu. On je u svojim motivacionima govorima uspio da bude dovoljno glasan i moćan i da ispriča istinu.

Rehabilitovao je i dva ugledna naučnika, Dž. Jerušalmija i Hermana E. Hileboa, koji su ozvaničili rezultate, ponovo obradivši iste one statističke podatke iz takozvane Studije sedam zemalja.

Njihov metodološki pristup je uspio da nađe put do stručne javnosti tek mnogo godina kasnije, uz veliko angažovanje ljudi koji su željeli da istina izađe na vidjelo. U originalnoj tabeli koju je proslijedio, vidi se da su brojevi očigledno mijenjani, a posebno privlače pažnju brojevi koji se odnose na Ameriku i Švedsku. Naime, vidi se da je postojao praktično isti unos životinjskih masti kroz hranu, a da je u Švedskoj bio skoro dvostruko manji procenat smrtnosti od srčanog udara.

Promijenjeni su i brojevi koji se odnose na Japan, jer, prema Kizu, smrtnost je bila 0,55%, ali iz istih podataka statistika drugih autora pokazuje broj od 1,36, što je skoro tri puta više nego u prihvaćenoj studiji. Iz nekog razloga bilo je potrebno „namjestiti” rezultate da bi se sve uklopilo u teoriju da je unos masti veoma štetan za ljude.

Kevin V. Smit je objavio ozbiljnu epidemiološku studiju o dramatičnom porastu gojaznosti u Velikoj Britaniji počev od 1976. godine do danas, prateći epidemiološki promjenu ishrane i dobijanje u masnoj masi stanovništva. Dokazao je da smanjenje unosa biljnih masti nema veliki uticaj na prosječan procenat masti u tijelu, ali da smanjenje unosa životinjskih masti, uz povećanje unosa šećera, dramatično utiče na pojavu gojazne nacije.

O čemu on priča?

Kada se iz procesuirane hrane izbace masti, bljutav ukus se morao začiniti šećerom, a kad su rezultati pokazali da ljudi vole bljutavo plus slatko, šećer je počeo da se dodaje u sve moguće, od supa u kesi do čipsa i slanog pečenog kikirikija.

Ako se sad prisjetimo početka ove priče i tvorca ili „oca” savremene nutricije, još 1975. godine je dokazano da je Elmer Makolum svoju bibliju ishrane tapacirao ozbiljnom količinom novca. Vilijam Dafti (1916-2002), pobornik makrobiotike, autor je poznate knjige „Sugar Blues” („Tuga šećera”), u kojoj opisuje kako se šećer pojavio u istoriji i kako je otkriveno da je ekstremno štetan za ljude i životinje, te prvi skrenuo pažnju na to. Naime, autor Makolum i izdavači knjige „Istorija nutricije” zahvaljuju kompaniji „The Nutrition Foundation, Inc”, izjavivši da bez njihove podrške knjiga ne bi mogla biti objavljena.

Ova kompanija je čelna organizacija i nalazi se ispred velikih industrijskih koncerna kao što su, između ostalih, „The American Sugar Refining Company”, „Coca-Cola”, „Pepsi-Cola”, „Curtis Candy Co.”, „General Foods”, „General Mills”, „Nestlé Co.”, „Pet Milk Co.”, „Sunshine Biscuits”…

Pokret „Low Fat”, odnosno ishrana osiromašena mastima širom je otvorila vrata najezdi šećera u fabrike, domove i prodavnice. Za proteklih skoro 50 godina unakazila je brojne nacije, ubila mnogo ljudi i vratila medicinu u tamno polje neznanja. Realnost je sljedeća: sredinom 20. vijeka otpočela je najveća naučna obmana svih vremena. Ona je milijarde ljudi pretvorila u zdravstvene invalide. Gojaznost je zauzela svoje mjesto, uz infarkt, kancer, moždani udar i dijabetes.

Brojni naučnici su postavljeni kao političke i industrijske marionete, a profit grupe organizatora dostigao je vrtoglave brojeve. Džon Brauer Minoč – 635 kg (1941-1983); Kerol Jager – 540 kg (1960-1994); Manuel Meme Uribe Garza – 597 kg; (1965-2014); Riki Džunior Naputi – 400 kg (1973-2012), kao i ogroman broj drugih ljudi, umrli su u stravičnim mukama zato što je neko lagao, neko bio pohlepan, neko nije znao bolje, a oni su samo vjerovali!

Nisam ja kriv, on je prvi počeo!

Zahvaljujući istraživanju naučnice Eleni Rumelioti, molekularnog biologa i eksperta genetičara, kao i školovanog nutricioniste, poznat je i nedavno objavljen rezultat studije koja je dokazala direktan uticaj konzumiranja rafinisanog šećera na pojavu moždanog udara. Ova naučnica je objavila i rezultate studije u kojoj se vidi da su današnja djeca „epigenetskom” adaptacijom predodređena da jedu takozvanu džank fud (hranu bez vlakana i vitamina, koja se sastoji od šećera i masti).

Za razliku od genetike, za koju su svi manje ili više čuli (struktura i funkcija naslijeđenih gena se teško ili sporo mijenja kroz generacije), „epigenetika” opisuje epizodne promjene u ispoljavanju ponekog gena koji vlada nad jednom funkcijom u tijelu. Ta promjena može, ali ne mora biti trajna. Ako postane trajna, može se prenijeti i na novu generaciju. Radi se o promjeni očitavanja genetskih kodova, buđenju uspavanih gena ili utišavanju prebučnih gena.

Dakle, može biti i pozitivnih promjena, mada je daleko više onih negativnih. Na te negativne promjene utiču mnogobrojni faktori, neki otrovi iz naše okoline, prije svega loša ishrana (bijeli rafinisani šećer, brojni aditivi u hrani – sjetimo se da ih ima više od 10.000, pesticidi, teški metali i još mnogo toga), zatim prekomjerna upotreba plastike, čiji je čuveni sastojak otrovni bisfenol A, BPA (da li pijemo vodu iz plastične boce). Sterilitet, psihijatrijski problemi, gojaznost, šećerna bolest, visok pritisak, kao i mnoga druga oboljenja posljedica su loše ishrane, kako kaže Eleni Rumelioti.

Nobelovka Elizabet Blekbern pominje stres kao okidač ovih takozvanih epigenetskih epizodnih promjena, nasilje u djetinjstvu, siromaštvo, sukobe i svađe, odsustvo radosti i smijeha i mnoge druge faktore. Kako postoji veliki broj različitih uticaja kojima smo podložni, tako je i sve lakše uočiti ove promjene u životu, pa je pitanje još ozbiljnije – koliko danas uopšte možemo spriječiti razboljevanje.

Nedostatak fizičke aktivnosti kod djece sve je evidentniji okidač mnogih „epigenetskih” promjena, koje uzrokuju razne bolesti. Navika da djeca vole sve što je nezdravo ne mora ostati do kraja života; ona se može promijeniti uz samo malo napora. Ali taj napor mora da se uloži sada, danas, jer se lako može desiti da njihova djeca ipak naslijede ove loše navike.

(Nastaviće se)