To više nije javna tajna, to je zvanični ekonomski model Srpske.
Sistem je doveden do apsurda u kojem radnici formalno prelaze na radna mjesta sa „manjom“ platom, a u novoj firmi zapravo će imati veću platu, ali će dio dobiti na ruke. Imamo i direktore kompanija koji primaju minimalac, a firme ostvaruju milionsku dobit. Računica je jednostavna, a blagonaklono ju je omogućila država: umjesto da radniku uplate punu zarađenu platu i plate poreze i doprinose, firme radnika drže na minimalcu, a ostatak novca izvuku kroz dobit na koju plate svega 10 odsto poreza.
Zna se da se u građevini, dok kvadrat stana u Banjaluci leti u nebo, radnici vode na minimalcu. Zna se i da je u oblasti trgovine ostvarena milijarda KM dobiti, a trgovci rade za mrvice.
Porez na dobit u Srpskoj je 10 odsto, a porez na dividendu ne postoji, što nema nigdje u regionu. Vlast je najavljivala uvođenje poreza na dividendu, ali nakon par pominjanja te mogućnosti sada se o tome ćuti. Slušamo izgovore da je nemoguće usklađivanje sa Federacijom BiH, ali izgleda da se štite povlašteni privrednici i tenderski favoriti.
Ceh ove bezobzirne igre plaćamo svi. Radnici najviše. Kreditni odbori ne gledaju platu „na ruke“ već zvanične podatke, pa podizanje stambenog kredita postaje nemoguća misija. Oni koji su godinama pristajali na ovakav način isplata često se šokiraju kada dobiju prvu penziju, jer je i ona minimalna. Za to vrijeme se tajkunima gleda kroz prste, a rupe u budžetu, zdravstvenom i penzionom fondu krpe se novim, sve nepovoljnijim kreditima.
Dok zemlje u regionu oporezuju i dobit i dividendu, u Srpskoj se bogatima svjesno omogućava da se bogate još više. Zaduženost se povećava, tonemo dužničko ropstvo… Rješenje je jasno, ali se oni koji odlučuju prave da ga ne vide. Razlog je prost, svi dobro znamo gdje završava novac iz njihovih nabreklih džepova.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.