Ova prelijepa balada dugo je pogrešno svrstavana u ruske romanse. Radi se, zapravo, o klasičnom šlageru iz 20-ih godina prošlog vijeka koji napisao Partoš. Pjesma je bila i ostala popularna, doživjevši mnogo verzija i prepjeva. Na žalost, na internetu su, osim domaćih verzija, dostupne jedino španske verzije, od kojih je očigledno najpopularnija verzija “Kralja tanga” Karlosa Gardela iz 1925. godine. Radnja pjesme koju pjeva Gardel tematski je smještena u Rusiju i pisana je maniru ruskih romansi, pa zabuna oko žanrapjesme nije slučajna.
Na naš jezik maestralno je prepjevao Sava Vukosavljev, a najpoznatiju verziju otpjevao je Predrag CuneGojković.
Sava Vukosavljev je tamburaška legenda Sombora i Novog Sada.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata rata, Vukosavljev dolazi u Novi Sad, uključuje se u muzički život grada i nastavlja školovanje koje završava 1946. godine. Poslije demobilizacije radi kao profesormuzike u Muzičkoj gimnazije. Godine 1957. Sava Vukosavljev prelazi u Radio Novi Sad, gdje obavlja razne dužnosti i gdje reorganizuje tamburaški orkestar i stvara Veliki tamburaški orkestar uvodeći tamburu i tamburašku muziku na velika vrata u svijet.
U početku, orkestar je imao zadatak da prati pjevače- izvođače narodnih pjesama i da svira narodne igre.
Osnivanjem Velikog tamburaškog orkestra 1957. godine pod rukovodstvom Save Vukosavljeva, orkestar je svojim bogatim i kvalitetnim muzičkim sadržajima afirmisao Novi Sad i Vojvodinu u zemlji i inostranstvu, kako putem radio talasa, tako i živim nastupima u koncertnim dvoranama gostujući u Francuskoj, Italiji, SAD, Libiji, Mađarskoj i Kanadi.
Pisao je tekstove i komponovao mnoge solo pjesme, kao što su: “Da se povezemo”, “Dođi draga”, “Šlingeraji”, “Klupa pod dudom”, “Pred spomenikom Paje Kolarića”, “Glavu gore prijatelju”, “Srce”, “Šumore mutne vode”,” Noćas pevaj”, “Ej, da mogu”, “Zvona”, “Razvilo se kolo Vojvodine”, “Slavonija”, “Kad je moja baka bila mlada”, “Čergarska seta”, “Davne gugutke”, “Reke i ja”, “Tako će i biti”, “Fijakerista” na stihove Pavla Blažeka, Ante Gardaša, Velje Subotića i drugih.
Takođe, izdao je zbirku pjesama za predškolsku djecu “Veseli poletarci” na stihove J. J. Zmaja, Mire Alečković, Dragana Đorđevića, Voje Petrovića, Velinke Ninković i drugih, kao i zbirku “Borbene pesme slobode”. Napisao je i knjigu “Vojvođanska tambura”, objavljenu u izdanju Matice srpske u Novom Sadu 1990. godine.
Sonja
U beskrajnost pružila se stepa
od snega sibirskog prekrivena
k’o stubovi pakleni strće brda
željni cveta i sunašca draga
I u kućici koju pokrio je sneg
sedi k’o sužanj jedan čovek bled
i u groznici gleda avet strašnu
muklo zvuči glas kroz noć tamnu.
Sonja, Sonja tvoju crnu kosu
bezbroj puta u snu ljubio sam ja
zaboravit’ te ne mogu cvete
iz Volginih dolina
Sonja k’o voda prolazi vreme
beskonačna je ljubav moja
čuj mi vapaj i uzdahe plačnog srca moga
sibirski sneg dok me prekri svog
Nekada mi smo bili muž i žena
ja voleo sam te ko Boga svog
ni sanjao nisam da si mi neverna
niti znadoh za dragana tvog
Jednog dana videh kad te ljubi
i ruka tvoja grlila ga tad
probo sam ga ja posred grudi
k’o ubicu vezaše me ljudi
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.