Demonstrator ove plemenite vještine zaključio je da prelazak na višu funkciju ne može proslaviti tamo nekim dosadnim potpisivanjem primopredaje. Kakvi papiri, kakvi protokoli.
Daj vatru, ražanj, „malo veće tele“ i to u školsko dvorište, uz prozore škole u kojoj bi djeca trebala da uče o moralu, građanskom vaspitanju i zakonima.
Ajde, gozbu su “platili drugari“, pa se lakše diše kada funkcioner ne troši javni novac da bi od škole napravio privatnu pečenjaru.
Onda je, valjda, sasvim u redu da školska ograda postane paravan za privatne derneke. Po toj logici, ako sutra skupite ekipu i kupite prase, slobodno uđite u dvorište bilo koje škole, naložite vatru pored ljuljaški i proslavite šta god vam je na duši. Može rođendan, dobitak na bingu, odlazak u penziju. Pa, što ne bi moglo?
Danima nakon ovog gastronomskog skandala u Srpskoj muk. Ministarstvo prosvjete i kulture? Ništa. Školska uprava? Mudro ćuti. Vjerovatno ni inspekcija nema nadležnost nad pečenjem mesa ako je u pitanju „malo veće tele“. Niko da složi bar jednu rečenicu osude.
I ta tišina je najstrašnija dijagnoza društva u kojem živimo. Poručuje da je granica između javnog dobra i privatnog ćeifa izbrisana, da zakoni, pravila i kućni red važe samo za sirotinju.
Za druge, školsko dvorište je besplatna lokacija sa parkingom za proslavu karijernih uspjeha.
Ali su učenici Srednje ugostiteljsko-turističke škole dobili lekciju koju neće naći ni u jednom udžbeniku. Vidjeli su kako u praksi izgleda moć i izostanak odgovornosti. Prijatno vam bilo, gospodo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.