Međutim, arhiva Stiva Džobsa je nedavno objavila jedno iznenađujuće svjedočenje (mejl) o tome kako je upoznao svoju ženu, Loren Pauel.
Sve se dogodilo 2005. godine, na dodjeli diploma univerziteta Stanford. Nije bio prvi put da Džobs govorio u toj prestižnoj školi. Stanford ga je redovno pozivao da drži predavanja na svojoj poslovnoj školi. Ovom prilikom, gužva je bila toliko velika da su neki studenti morali da sjede u prolazima. U strahu od ljutitih vatrogasaca, organizatori su tjerali studente da napuste prolaz. Jedna preduzimljiva mlada žena zauzela je mjesto u prvom redu, koje je bilo upražnjeno za VIP osobe. Kada je Stiv Džobs stigao na svoj govor, sjeo je pored nje.
„Nije mi trebalo dugo da primjetim ovu zaista slatku djevojku pored mene“, priznaje kasnije Džobs u imejlu.
Ubrzo je ustao da govori, ali je otkrio da mu je pažnja i dalje ostala na curi u prvom redu.
„Zurio sam u nju, zaboravljajući o čemu pričam usred rečenice.“
Divno je sada zamisliti Džobsa, majstora uglađenog predstavljanja proizvoda, kako se spotiče o riječi zbog lijepe djevojke.
Nakon govora, Džobs je trebalo da pođe na večeru sa važnim klijentom, ali je ostao da ćaska sa studentima, nadajući se da će tako porazgovarati i sa djevojkom iz prvog reda. Ali ona je krenula prije nego što je završio svoje ćaskanje.
„Nisam znao ko je ona i pomislih da je možda više nikada neću vidjeti. Zato sam pošao napolje, i sustigao je na parkingu. Pitao sam je da li bi večerala sa mnom u subotu.“
Ona je pristala. Ali nešto ga je i dalje mučilo.
Dok je išao ka autu, zapitao se: “Ako je ovo posljednji dan mog života, da li bih radije večerao sa važnom mušterijom ili sa njom?
Pojurio je za lepojkom koja je ulazila u auto i pomjerio datum večere na to veče.
„Vjenčali smo se 18 mjeseci kasnije“.
Žena je, naravno, bila Loren Pauel Džobs.
„Ne možete planirati da upoznate ljude koji će vam promijeniti život.“
To je čovjek koji je kasnije tvrdio da se svakog jutra u ogledalu pitao: „Ako je danas posljednji dan mog života, da li bih želio da uradim ono što ću danas uraditi?“
Naslov spomenutog mejla od 11 riječi savršeno objašnjava Džobsovu poentu: „Ne možete planirati da upoznate ljude koji će vam promijeniti život“.
Odista, ne možete planirati da upoznate ljude koji će vam izmjeniti život. To se jednostavno desi. Možda je slučajno, možda je sudbina. U svakom slučaju, to se nikako ne može planirati, ali želite da to prepoznate kada se desi i da imate hrabrosti i bistrine uma da to iskoristite.
Ali ideja da uspjeh malo zavisi od sreće, a mnogo više od sposobnosti da se prepozna sreća kada pokuca na vrata, vrlina je koja ide dalje od svake romantike.
Neke studije pokazuju da ljudi koji imaju sreće nisu samo misteriozno blagosloveni. Oni su svjesniji sreće i brže reaguju na nju kada ih pozove.
Stručnjaci ovu sposobnost uočavanja, razumijevanja i reagovanja na srećne prilike nazivaju mentalitetom slučajnosti. Oni tvrde da ako razumijete kako vaš način razmišljanja utiče na vašu sreću, možete se trenirati da budete otvoreniji za one slučajne susrete koji mijenjaju život.
Zato valja zapamtiti: „Ne možete planirati da upoznate ljude koji će unijeti kardinalne promjene u vaš život“. Previše čvrsto držanje svojih planova može vas spriječiti da ih ispunite. Međutim, možete se natjerati da budete osjetljiviji na kucanje sudbine i da budete dovoljno hrabri da otvorite vrata.
Imajte to na umu!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.