Kada je iznenada umro 2022 godine, u svojoj 63 godini, bilo je to od posljedica dugogodišnjeg stresa, pritisaka svih vrsta, burnog novinarskog boemskog života. Imao je divno porodicu i dve kćerke. Volio je da popije dobru rakiju, ali iznad svega da se druži sa bliskim ljudima iz svih sektora javnog života.
Bio je dugogodišnji glavni urednik dnevnih novina “Blic”, pred kraj karijere direktor banjalučkog “Euroblica” i portala “Srpskainfo”, pa portala i novine “Nova”. Zadnjih desetak godina bio je suvlasnik multimedijalnog kulturnog centra “Dorćol Plac”.
Vesu sam upoznao negde 1988. godine kada sam mu ponudio da pišem dnevnu kolumnu za Blic koja se zvala “Rečnik skrivene kulture”. Bio je oduševljen, pa mi je kolumnu objavljivao sve do 2003 godine kada mi je ponudio stalan posao u redakciji “Blica” i mjesto urednika zabave.
Sve do tada ja sam bio slobodni umjetnik koji se najviše bavio muzikom i televizijom. Prihvatio sam ogromnu obavezu, koja je uključivala rad u novinama šest dana nedjeljno. Moram priznati da me je Vesa prvih pola godina bukvalno učio uredničkom poslu, od načina kako se razgovara na kolegijumima, preko opreme novinskih tekstova, načina na koju se daju efektin naslovi i kratki uvodni tekstovi, pa sve do preloma i dizajniranja, svakog teksta ponaosob.
Ljudi koji čitaju novine, nemaju pojma koliko posla ima da se uradi prije nego što brojne vijesti ili tekstovi stignu do njih.
Vesa je bio pravi medijski učitelj. Od prvog kolegijuma u deset ujutru kada se okupljaju svi urednici da prave novinu, do posljednjeg u četiri popodne kada se finiširaju sve stranice i puštaju u štampariju, Vesa je sve držao pod kontrolom. Nekad je bio preglasan, nekad je vikao iznerviran naizgled bezveznim stvarima.
Recimo na mene se jednom izdrao kada sam prošao hodnikom pored njegove kancelarije zviždućići neku pjesmu. Što se politike tiče, nije znao da pogriješi. Uvijek je imao skrivene informacije, koje bi moćnike držale po strani. Moć dnevnih novina je bila takva, da su svi dolazili da mu se poklone. Od šefovadržavnih blagajni, do kreatora spinova, od pravih i lažnih kriminalaca do biznismena svake vrste, uključijići marketinško medijske.
Dok sam ja saradjivao sa Vesom, “Blic” je postao najtiražnija novina u regionu, a uticaj je zaista bio nestvaran. Sve zahvaljujući Vesinom genijalnom uredničkom poslu. Kada je prestao da bude glavni urednik “Blica” 2015. godine, ja sam otišao iz te kuće. Nastavio sam saradnju sa njim i u “Srpskainfo” koju je kasnije preuzeo naš veliki zajednički prijatelj Milan Subotić. Za Vesu me veže skoro dvadeset godina prijateljstva, a intenzivnih nekoliko godina kada me je učio novinarskom zanatu.
On je za mene bio neka vrsta Jode iz “Zvezdanih staza”, koji svojim smirenim i sigurnim odlukama drži haotične stvari pod kontrolom. Nije postojala informacija, ili priča koja bi kod Vese bila zabranjena. Nije postojao političar ili moćnik, koji kod Vese bar jednom ne bi dobio negativan tekst. Kada bi uveče u svojoj kancelariji okupio najbliže saradnike otvorio bi viski da se nazdravi, a sa kompjutera bi puštao svoje omiljene pjesme.
Kasno noću bi odlazio kući, a na posao stizao uvijek u devet, svakoga dana, uglavnom i vikendima. Po energiji je ličio ponekad na raspojasanog Raspućina, sa revolucionarnim sjajem u očima. Lista urednika i novinara sa kojima je radio danas bi bila neka vrsta “all star” popisa za sva vremena.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.