Biznis

Koliko je ovo korisno: Čak 78 odsto američkih poslodavaca ŠPIJUNIRA SVOJE ZAPOSLENE

Čak 78 odsto poslodavaca u SAD koristi softver za špijuniranje zaposlenih. Ali istraživanje — i zdrav razum — pokazuju da ova primamljiva praksa donosi mnogo više štete nego koristi.

Čovjek kuca na tastaturi
FOTO: GORAN ŠURLAN/RINGIER

A 83 odsto poslodavaca priznaje da je to etički upitno. Kada špijunirate svoje ljude, mijenjate povjerenje, kulturu i moral za neodređene podatke i produktivnost.

Rad od kuće i hibridni modeli su tu da ostanu. Kompanije svuda ulažu milione u digitalno iskustvo zaposlenih (DEX), što smanjuje IT trenje i čini zaposlene srećnijim i produktivnijim. Odvojeno, ista udaljena i hibridna promjena podstakla je kompanije da primjene takozvane tehnologije za nadzor produktivnosti. Oni imaju suprotan efekat i čak kažnjavaju one koji navodno gube vrijeme kompanije.

DEX i nadzor produktivnosti su veoma različiti. DEX pomaže zaposlenima i njihovim kompanijama, dok nadzor šteti i jednima i drugima. Štaviše, podaci iz nadzora produktivnosti su, ironično, užasna mjera produktivnosti. Mnoge kompanije imaju dobra opravdanja za specifične prakse praćenja bezbjednosti i usklađenosti. Ali ne bi trebalo da dozvolimo da se nadzor produktivnosti sakrije u sjenci neophodnih mjera koje sprečavaju katastrofe poput kršenja podataka.

Pročitajte još

Šta je nadzor produktivnosti i šta on mjeri?

Lideri su zabrinuti za produktivnost. Oko 85 odsto krivi hibridni rad za prikrivanje da li su zaposleni produktivni, iako 87 odsto zaposlenih navodi da su produktivniji radeći od kuće.

Nadzor produktivnosti uključuje stvari kao što su pravljenje snimaka ekrana tokom dana, evidentiranje pritisaka na tastere i klikove, analiziranje učestalosti i dužine poruka i praćenje korišćenja veb lokacije. Sve u cilju mjerenja, zaštite i (menadžeri se nadaju) povećanja produktivnosti radnika.

Kompanije sprovode nadzor produktivnosti da bi kontrolisale kako zaposleni provode svoje vrijeme. Ali, mjere koje koriste su izuzetno problematične. Snimci ekrana, “keiloggeri”, alati za praćenje miša i evidencija frekvencije poruka ne obuhvataju važan posao koji se odvija van uređaja kompanije. Socijalni radnici su, na primjer, kažnjeni za posjete klijentima. Kompanije su ukinule plaćanje za rutinske pauze u kupatilu. I nijedan od ovih upada ne mjeri stvarnu produktivnost, kao što su rezultati, kvalitet rada ili postizanje cilja.

Nadzor produktivnosti šteti odnosima između radnika i kompanija i čini zaposlene sklonijim da lažu, varaju, kradu, pretvaraju se da rade i daju otkaz.

43 odsto radnika smatra da nadzor zaposlenih narušava njihovo povjerenje; 59 odsto osjeća anksioznost; 26 odsto osjeća ogorčenost, a 28 odsto se osjeća potcijenjeno kada je podvrgnuto takvim tehnologijama. Praćeni zaposleni imaju skoro dva puta veću vjerovatnoću da će lažirati posao i u prosjeku provode više od sat vremena na mreži svaki dan samo da bi ih kolege i menadžeri vidjeli.  

Autori dvije studije iz 2021. otkrili su mnoge paradoksalne efekte nadzora zaposlenih. Radnici koji se nadgledaju imaju „značajno veće šanse“ da se upuste u bezbroj negativnih ponašanja, uključujući oštećivanje i krađu imovine na radnom mjestu, uzimanje neodobrenih pauza, nepoštovanje uputstava i varanje, rad namjerno sporim tempom i okrivljavanje drugih za svoje postupke, piše Blic.

Tokom pandemije, ljudi su vodili računa o svojim prioritetima. Milioni su napustili posao zbog loših uslova rada i loše ravnoteže između poslovnog i privatnog života, a nadzor produktivnosti propada i jedno i drugo. Skoro 60 odsto tehnoloških radnika reklo je da bi odbili ponudu za posao ako bi bili praćeni audio ili video zapisom kako bi se povećala produktivnost. Otprilike polovina bi napustila posao kada bi njihovi poslodavci koristili audio i/ili video nadzor, prepoznavanje lica, praćenje pritiska ili snimke ekrana.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu