Oni imaju 16, 20, ili 27 godina, dakle, u najljepšem su životnom dobu, koje će pod starost, ako je sreće, pamtiti po prvim ljubavima, koncertima, putovanjima. Oni ne pamte rat. Ali rat je obilježio njihovo odrastanje, na najgori i najotrovniji način.
Mi smo najbolji primjer otrcanosti fraze da „mostovi spajaju ljude“. I naši i tuđi mostovi služe nam da zavađaju ljude. Ako su političari još zadržali minimum ljudskosti.
„Danas svi igraju fudbal“, otrcana je fraza koju koriste svi treneri na našim prostorima kad njihovi timovi budu eliminisani iz evropskih takmičenja od slabijih rivala. Na startu nove sezone Balkan se crveni od stida.
Sa dolaskom godišnjih odmora svake godine, kao po pravilu u julu i avgustu, poveća se broj teških saobraćajnih nesreća na putevima u Republici Srpskoj.
Budući da sam veliki ljubitelj umjetnosti tanga, naročito muzike koju volim da pjevam, a da plešem na žalost ne umijem, pronalazim sve što može biti povezano s tim; od famozne knjige Roberta Farisa Tompsona „Tango, umjetnička istorija ljubavi“, pa sve do pop kulturnih tvorevina gdje se tango koristi kao metafora, kao što je slučaj sa stripom „Sarajevo tango“ Hermana Ipena.
Kako li je lijepo kada, baš kada sunce upekne, vi imate dovoljno novca, a bome i mašala slobodnih dana. Pa, ko gdje hoće. Na more, na planinu, pod suncobran ili drvo.
Protest takozvanih probosanskih snaga i bh. patriota, koji je prije par dana upriličen pred zgradom OHR u Sarajevu, predstavljao je još jedan dar sa neba svima koji govore da je BiH neodrživa zemlja i da bi ovaj tragikomični cirkus od države jednom konačno trebalo da se raziđe.
Pedesetčetvorogodišnji Turčin O.G. poginuo je prekjuče u Banjaluci na gradilištu u centru Banjaluke.
Većini je i prije tromjesečne zabrane izvoza drvnih sortimenata iz BiH, prvenstveno oblovine, peleta i ogrevnog drveta, bilo jasno da se radi o kratkoročnoj zabludi za naivne koji su se ponadali da će zabrana bitno uticati na galopirajuće cijene ove robe na domaćem tržištu.
Kamo sreće da su naši najveći problemi nakaze koje snimaju spotove pored UKC Republike Srpske i izgubljeni i nekompetentni direktor te zdravstvene ustanove. Kako jedan drugog počastiše Vlado Đajić i Draško Stanivuković.
Dvadesetogodišnja era unipolarnog svijeta i dominacije jedne velike sile definitivno je prošla.
Sigurno su već svi u ovoj državi, a i šire, čuli za vijest da studentkinja iz Istočnog Sarajeva ne može da se prijavi za asistenta na fakultetu u Sarajevu na kojem je studirala, jer je prijavljena na evidenciji nezaposlenih na birou u drugom entitetu, a ne u ovom u kojem se nalazi taj isti fakultet.
Danima i mjesecima učešće Novaka Đokovića na US openu je glavna tema u teniskom svijetu.
Ponašanje onog što zovu „političko Sarajevo“ u posljednja tri dana potvrda je da oni sve visoke predstavnike u BiH smatraju isključivo svojim oružjem u disciplinovanju Srba i Hrvata.
Ono što je nesporno i što priznaje svjetska arheologija je činjenica da su na teritoriji Balkana nastale prve zajednice ljudi koje su nam u nasljeđe ostavili tragove o svojoj kulturi.
Siguran znak da su neka država i društvo dotakli moralno dno i da im je hitno potreban povratak na fabrička podešavanja jeste to da oni koji su stvarali tu istu državu, koji su za nju prolivali krv i bez čije žrtve ta država i društvo uopšte ne bi postojali, padnu na nivo socijalne kategorije kojoj je potrebna milostinja kako bi dočekali sljedeći dan.
Oni koji imaju priliku da pogledaju sjednicu Skupštine grada Banjaluka, najblaže rečeno, svjedoče nerazumnim polemikama, da ne kažem cirkusu, koji ničemu ne vode.
Pred izbore 2018. zaputila se jedna visokoobrazovana, ful dotjerana Banjalučanka na skup Stranke. Nije bitno koje. Pa je pitali ljudi: zar si ti u toj Stranci?! A ona, kao iz topa, odgovorila: nisam ja u Stranci, ali jest ustanova u kojoj radim.
Prvostepeno suđenje optuženima za teško ubistvo banjalučkog biznismena Slaviše Krunića i njegovog tjelohranitelja Žarka Pavlovića nije dalo odgovor na najbitnije pitanje - ko je bio nalogodavac mučkog zločina.
Odluka Ustavnog suda BiH da stavi van snage odluku Narodne skupštine Republike Srpske o neprovođenju famoznog Inckovog zakona, a onda, očekivano, oštre reakcije naših političara, kojima je, izgleda, to još jedino ostalo, gurnule su u drugi plan jednu zanimljivu i veoma zabrinjavajuću vijest.