Sve što sebi ne mogu obezbijediti, priuštiti od penzije u Austriji, Njemačkoj, Danskoj i kojekuda u Evropi, u državama gdje su je i zaradili, mogu ovdje. Starački domovi su krcati, ima ih po nekoliko u jednoj mjesnoj zajednici, u naseljima gdje su škole davno zatvorene, gdje su kuće opustjele.
Starački domovi su postali sve unosniji biznis, gdje cijene usluga ne predstavljaju limitirajući faktor, bar ne za penzionere i druge osobe sa inostranim pasošem.
Uz to, invazija Nijemaca, Slovenaca, Austrijanaca, Hrvata, Danaca je sve očiglednija. Dio mlađih i vitalnih došljaka kupuje kuće i imanja u Republici Srpskoj, za njih u „obećanoj zemlji“. Kao nekada, prije Prvog svjetskog rata.
Ko poznaje i govori srpski jezik njemu je posao lakši, a prilagođavanje novoj sredini brže. Međutim, ni njemački, engleski ili drugi jezici ne predstavljaju problem u sporazumijevanju, niti prepreku da ovdje dođu, sa namjerom da zauvijek ostanu.
Istovremeno, omladina, djevojke i mladići iz Republike Srpske (kao i BiH) perspektivu vide u inostranstvu, u državama odakle ovdje dolaze već pomenuti starci, penzioneri. Omladina želi da radi, da uči, da svojim radom stvara uslove za život.
Da gradi porodicu. Da živi bez stresa, partijskih namještaljki, rođačkih zapošljavanja, forsiranja nesposobnih na štetu sposobnih, da ode iz države svestranih neznalica koji su zaposjeli važna, pa čak i rukovodeća mjesta, koji odlučuju o sudbinama sposobnijih (ali ne i podobnijih) od sebe.
To su dva smjera iste ceste, evropske i svjetske, na kojoj se sreću i mimoilaze dvije generacije, dvije logike iste priče. Ovdje dolaze starci, a tamo idu mladići. Ko u tome profitira, kome je dobro?!
Prvima, čini nam se, ponajbolje, drugima nešto lošije, jer nikome, pa ni mladoj osobi, nije lako napustiti rodni kraj, prijatelje i društvo, pa u drugoj državi, u nepoznatom svijetu početi iznova.
Najgore je ipak po državu iz koje odlaze, jer ona zapravo nestaje, urušava se, kao kuća u kojoj niko ne živi i gdje ne gori vatra.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu