Slično je i sa svinjetinom, gdje je kilogram pečenja od žive vage skuplji 5, a od svježeg mesa 3 puta?!
Naravno da meso sa ražnja treba i mora da bude skuplje od svježe jagnjetine, ali, baš 8 puta – ne ide!
Građane najviše ljuti to što, čim dođe ljeto, a sa njim i naši gastarbajteri, cijene krenu da divljaju, kao da svi, brat-bratu, živimo švajcarskim standardom. A od ovog standarda smo daleko kao bog i šeširdžija, pa ne čudi što se velika većina sablažnjava na cijene pečenja. Naravno, njihovo negodovanje ugostitelje ni najmanje ne tangira, jer mušterije skupog i slatkog mesa sa ražnja svakako nisu obični ljudi, nego oni kojima je svejedno da li je kilogram 50 ili 100 KM…
Dolaskom sezone godišnjih odmora, nove računice kreću da prave i domaći uzgajivači, jer znaju da, kad ljeto prođe, dobrih pazara nema sve do novogodišnjih praznika.
Između svakog prodatog grla stoka, vajkaju se da ne znaju kud udaraju od mesa iz uvoza, koje im već godinama mrsi račune.
Ljuti su i na potrošače i prerađivače što primat daju ovoj robi, umjesto da kupuju domaće proizvode.
A upravo cijene domaćih proizvoda građanima svako malo trgnu na nos. Tako smo ove godine samo mogli da gledamo domaće jagode koje su koštale 18 KM, dok je kilogram domaćih trešanja išao i do 30 KM.
Kupci su, naime, dobro naučili da bi im sve sa predznakom „domaće“ veoma lako moglo zapeti u grlu, pa su, kako vrijeme prolazi, sve naklonjeniji hrani iz uvoza. Shvatili su i oni da domaći proizvođači koriste svaku priliku da sav svoj trud prebiju preko leđa naroda, kojeg niko neće ni pokušati zaštititi, pa otpor pokazuju tako što neće (ili nisu u prilici) da kupuju domaću hranu.
U suštini, donekle treba shvatiti i naše proizvođače, trgovce i ugostitelje, jer mi smo narod koji, veoma često, kolje vola zbog kilograma mesa.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.