Tako su ljudi mogli da čuju njihove solo dionice iznad jačine zvuka big bend orkestara. Poučeni tim saznanjem bluz, kantri i pop muzičari ubrzo usvajaju, bolje reći prisvajaju, instrument.
Električna gitara je bila suštinski dio rokenrola, od njegovog nastanka pedesetih. Nekoliko svirača kritičari i fanovi će nazvali „bogovima gitare“. Redom Erik Klepton, Džef Bek, Džimi Pejdž, Stiv Rej Von, Princ, Santana, Angus Jang, Dejvid Gilmur, Djuan Alman, Džoni Vinter, Edi Van Hejlen, Bili Gibons i Sleš su, zavisi od ukusa, pri vrhu većine lista.
Ali ako pitate muzičare, oni uvijek navode jednog gitaristu kao najinovativnijeg i najuticajnijeg: Džimija Hendriksa! Njegova muzika je bila fuzija bluza, džeza, ritma i bluza, soula i psihodeličnog roka, koju je kombinovao sa svojom fascinacijom naučnom fantastikom i svemirom kako bi stvorio nešto što je nemoguće nazvati pravim imenom.
Evo jednog odlomka iz knjige „Rokenrol heroji: Hendriks“.
Prvi oktobar 1966. godine, šta se dogodilo? Nepoznati Hendriks, tek stigao u Veliku Britaniju, prisustvuje nastupu benda Cream (Erik Klepton, Džek Brus i Džindžer Bejker) na Londonskom politehničkom univerzitetu (sada Univerzitet u Vestminsteru).
U tom trenutku, pošto su brzo stekli reputaciju najboljeg londonskog benda uživo i naziv prve „super grupe“, nisu očekivali to što će se desiti.
Basista Džek Brus će svjedočiti: „Prije koncerta pili smo pivo u pabu preko puta i ulazi ovaj momak koji se ispostavio da je Džimi Hendriks. Već smo nešto čuli o njemu. Prišao mi je riječima: “Zdravo. Smeta li da sjedim sa bendom?”
Klepton se prisjetio:„Poslije prvog piva pitao je da li može da odsvira nekoliko numera. Rekao sam: Naravno, ali sam imao čudan osjećaj prema njemu.“
Hendriks se tokom večeri popeo na scenu i uključio u Brusovo bas pojačalo. Pridružio se pauer triju za žestoku verziju pjesme „Killing Floor“ Houlin’ Vulfa demonstrirajući svoje inovativne tehnike i oduševivši publiku i samog Erika Kleptona.
Nastup, koji će Klepton opisao kao istorijski: „Svirao je skoro svaki stil koji ste mogli da zamislite, i to ne na neki blistav način. Izvodio je nekoliko svojih trikova, poput sviranja zubima i iza leđa, ali to nije bilo u smislu da bi zasjenjivao scenu, i to je bilo to.”
Ovaj događaj se često navodi kao trenutak koji je pokrenuo gitaristin meteorski uspon u Velikoj Britaniji i zauvijek promijenio pejzaž rok muzike vođene gitarom.
Poslije toga Klepton će priznati: „Otišao je, i moj život više nikada nije bio isti.“
Hendriks, najdinamičniji izvođač uživo svoje generacije, biće glavna zvijezda Vudstok festivala 1969. i Vajt festivala 1970. Njegovi rasprodati koncerti učinili su ga najplaćenijim rok muzičarem na svijetu krajem šezdesetih.
Ali, cijeli zadivljujući Hendriksov uspjeh samo je prikrivao teško siromaštvo njegove mladosti u Sijetlu, savezna država Vašington.
Umro je prije 55 godina (18. septembar 1970. u Londonu). Već pola vijeka je jedna od konstantno najplaćenijih preminulih poznatih ličnosti. Njegova zaostavština, kojim upravlja Experience Hendrix, generiše značajan prihod od muzičkih autorskih prava, memorabilije i licenciranja. Iako se sume ne objavljuju dosljedno, vrijednost je krajem prošle decenije procijenjena na oko 175 miliona dolara.
Godišnje se i dalje zarađuju milioni od prodaje i licenciranja njegovog opsežnog kataloga.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.