Ovdje više ne govorimo o saobraćajnoj nekulturi, nego o sistemskom porazu države.
Ako neko može nakupiti dug od 50, 80 ili čak 130 hiljada maraka na osnovu neplaćenih kazni, to ne govori samo o bahatosti pojedinca, nego i tome da sankcije apsolutno ne funkcionišu.
Kazna koja se ne naplati nije kazna, nego prazna prijetnja, a njih u Bosni i Hercegovini očigledno ne manjka.
Posebno zabrinjava činjenica da takvi vozači godinama učestvuju u saobraćaju, uprkos desetinama, pa i stotinama prekršaja.
To znači da sistem ne reaguje na vrijeme, nego tek kada dugovi postanu apsurdni i medijski zanimljivi. Oduzimanje vozila tada više liči na zakašnjelu demonstraciju sile nego na efikasnu mjeru.
Istovremeno, dobar dio dugova odlazi u zastaru, a da bahati vozač nije ni osjetio bilo kakav vid sankcije na svojoj koži.
Poruka koja se šalje građanima je pogrešna i opasna.
Zakon dakle važi selektivno, a odgovornost se može odgađati unedogled.
Dok jedni plaćaju kazne odmah, drugi ih pretvaraju u cifre koje više liče na kredit nego na sankciju.
Ako država želi red na putevima, mora ga prvo uspostaviti u sopstvenim institucijama, bržom naplatom, oštrijim mjerama i nultom tolerancijom na ignorisanje zakona.
Sve dok se to ne desi, “rekorderi” neće biti izuzetak, nego simptom sistema koji ne funkcioniše.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.