Sa jezom i pažljivo, pitajući se šta im donosi sledeći korak.
A sudeći po onome kako je ova godina krenula, ni njen nastavak ne obećava ništa dobro…
Već su poskupjeli struja, voda, preduzetničke usluge, participacija u bolnicama, vrtići… U najavi su i više cijene grijanja, odvoza smeća, gradskog prevoza…
Na to sve, cijene hrane kao da živimo u Švajcarskoj, a ne zemlji gdje većina radnika sanja odlazak na more, a većina penzionera i boraca – praseće pečenje. Standard im je takav da, uglavnom, jedu pileće supe i pite, a zbog najmanjeg poskupljenja zabrinu se da im je to poslednji korak na putu do neke javne kuhinje…
A kako je krenulo, njihov život u 2026. i dalje će biti kao hod po minskom polju. Lijegaće sa strahom da će ih, kad se ujutru probude, dočekati neko novo poskupljenje, što automatski znači – manje hrane. Praktično, spašće na supu bez mesa, a pita će se praviti isključivo od krompira, jer za 200-300 grama sira neće biti para… Jer, osim hrane i lijekova, mnogi penzioneri i borci više ništa i ne kupuju, tako da nemaju na čemu da „uštinu“, kako bi platili neki veći račun.
Životni standard im, svakako, neće popraviti povećanje penzije za 6,25% ili boračkog dodatka za 1 KM po mjesecu provedenom u nekom hladnom ili vlažnom rovu. To im je, naime, država „velikodušno“ odredila za ovu godinu, a poskupljenja već pojela…
Zanimljivo je da su u januaru, u odnosu na isti period ranijih godina, u Srpskoj jeftiniji bili samo – prasići. Njihova cijena je pred najradosniji hrišćanski praznik prethodnih godina išla i do 12, a sad „samo“ 8 KM?!
Naravno, za penzionere i borce, pa i radnike koji malo zarađuju, i ova cijena je nedostižna. Jer, prase od 20 kilograma košta kao pola minimalne penzije u Srpskoj ili čak cijeli borački dodatak, pod pretpostavkom da je borac na prvoj borbenoj liniji bio čak 45 mjeseci?!
Nema šta, država se pravo opoštenila prema onima koji su je stvorili!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.